U Međugorje idu obrazovaniji vjernici

Iz Italije na hodočašće u Međugorje odlaze obrazovani ljudi, sa srednjom ili visokom stručnom spremom, proizlazi iz istraživanja koje je proveo sociolog Luca Pesenti, profesor na milanskom sveučilištu Cattolica. Njegovo istraživanje objavljeno je u knjizi “Moj se život promijenio u Međugorju“ (La mia vita è cambiata a Medjugorje) koju je za izdavača Edizioni Ares pripremio novinar Gerolamo Fazzini.

Dosta se govorilo o hodočašćima u Međugorje, o vidjelicama kojima se navodno ukazala Gospa, pa i o ljudima koji odlaze u malo hercegovačko mjesto jer su “zaluđeni” navodnim ukazanjima. Ovih je dana novinar Paolo Brosio, veliki zaljubljenik u Međugorje, objavio na svojoj Facebook stranici snimku svjetleće siluete za koju je kazao da je Gospa pa su ga mnogi ismijavali.

Mali dio ide iz radoznalosti

No ovo istraživanje pokazuje da u Međugorje odlaze obrazovani ljudi, koji nisu ni sljedbenici konzervativnog katoličanstva ni nekog postmodernističkog ili mističnog čudotvornog kulta.

U Pesentijevu istraživanju sudjelovalo je 1049 ispitanika hodočasnika koji su u Međugorje putovali autobusom ili zrakoplovom s turističkom agencijom Rusconi Viaggi u razdoblju od travnja do listopada 2015. Riječ je o Talijanima sa sjevera zemlje, odnosno 77,4% ih je iz Lombardije, a 13,3% iz Piemontea. Većina je hodočasnika iz malih gradova, manjih od 20 tisuća stanovnika, a samo 12% ih je iz Milana te 11% iz Torina.

Većina hodočasnika su žene (68,8%), a dob hodočasnika dosta je visoka. Samo je 28% mlađih od 50 godina, a 34% starije je od 65 godina. Njih 44% su umirovljenici. Zanimljivo je da je među onima koji rade čak 40% poduzetnika, upravitelja, slobodnjaka i sveučilišnih profesora. Njima, dakle visokopozicioniranima, treba pridodati i tzv. srednje pozicionirane kategorije, odnosno nastavnike, male poduzetnike, službenike i obrtnike.

No većina (75%), odnosno dvostruko više od nacionalnog prosjeka, vjernici su koji redovito odlaze na mise. Malo je rastavljenih (samo 49 od 1049 ispitanih) i još manje onih koji žive u izvanbračnoj zajednici (15 osoba).

Najviše, odnosno 38% odlazi u Međugorje radi duhovne utjehe, 23% ih odlazi kako bi molilo za pomoć sebi ili drugima, 17,7% želi imati kontakt sa svetim, a 11,7 % da se zahvali za primljenu milost itd., dok je samo 5,6% radoznalih.

Pao i broj skeptika

Većina (53,3%) stavlja kao prioritet potrebe drugih. Veliki je broj (48,8%) povratnika u Međugorje, a za 39% je to bilo prvo hodočašće uopće na neko hodočasničko mjesto, dok je za 8% to bilo prvo hodočašće u neko marijansko svetište.

Zanimljivo je i kako hodočasnici promijene sud o navodnim ukazanjima. Prije odlaska u Međugorje, dakako za one koji odlaze prvi put, umjerenu sigurnost u istinitost ukazanja ima njih 70%, a na povratku je umjereno uvjereno u ukazanja 85%. Među onima koji su “sigurni” da se Gospa ukazuje njih 41% tu “spoznaju” ima prije putovanja, a 59% poslije putovanja u Međugorje.

Pesenti drži kako je iznenađujuće i znakovito to povećanje broja onih koji su dali vrijednost navodnim ukazanjima. Ako tome dodamo kako je na odlasku bilo 22% skeptika, a na povratku samo 9%, te kako je samo 5% onih koji su ostali razočaranima, jasno je zašto Međugorje ostaje mjesto stalnih hodočašća.