Otkad je prošle zime Most dr. Franje Tuđmana, koji premošćuje Rijeku
dubrovačku, dospio u središte pozornosti zbog oštećenja nastalih u
nevremenu 5. ožujka, zanimanje za radove na mostu ne jenja. Posebno
zato što je most otad višekratno zatvaran. Već nekoliko mjeseci traje
specijalistički pregled mosta koji je svečano otvoren u svibnju 2002.
godine. Gradili su ga njemački Walter Bau, Konstruktor i Hrvatske
ceste, ali predstavnici toga projekta nikad nisu javno i iscrpno
izvijestili javnost o njegovoj gradnji, potrošenu novcu i brojnim
aferama s nedostatkom građevnih dozvola i pristupnih cesta koji su
pratili njegovu gradnju.
Posljednjih je mjeseci potaknuto i pitanje o sigurnosti prijevoza samim
mostom i Jadranskom magistralom koja prolazi ispod njega, a na koje
razuman odgovor već nekoliko mjeseci pokušavamo bezuspješno dobiti od
Hrvatskih cesta. To se državno poduzeće oglašuje priopćenjima lokalnom
Centru za obavješćivanje samo u slučaju kad se most zbog radova mora
zatvoriti. Štoviše, da novinari nisu objavili priče stanara zgrada
ispod mosta, na koje su zimus padali vijci i dijelovi oplata s mosta,
pitanje je bi li se uopće ikad doznalo da s mostom tri godine nakon
gradnje nešto nije uredu. Na brojna pitanja o njegovu stanju u
Hrvatskim se cestama ne može dobiti "živa riječ".
Nesolidna gradnja
Most i pristupne ceste, kako je prema neslužbenim informacijama
objavljeno, nemaju uporabnu dozvolu iako je građevnu dozvolu most dobio
neposredno prije dovršetka gradnje, te je prošao tehnički prijam. No
ukupnu uporabnu dozvolu koči nedostatak uporabne dozvole za prometnu i
svjetlosnu signalizaciju mosta, koja je u postupku ishođenja. Odgovorni
su očito utvrdili da je nakon gradnje most bio dovoljno siguran da se
njime prometuje tri godine, no je li siguran i sada i je li sanacija
takve građevine nakon samo tri godine uporabe ipak dokaz nesolidne
gradnje, nismo uspjeli doznati. Voditelj poslova nadzora na gradnji
mosta Hrvoje Macan iz Instituta građevinarstva Hrvatske nije želio
govoriti o svojoj ulozi i odgovornosti u gradnji mosta, koji su sa 32
milijuna eura platili porezni obveznici, već je u vrlo nedoličnom tonu
otklonio bilo kakvu mogućnost da zna da se na mostu preko Omble uopće
nešto događa te da je osobno u gradnji mosta uopće sudjelovao.
Šef dubrovačke ispostave Hrvatskih cesta Zlatko Bender odlučio se,
umjesto izravnih odgovora na pitanja o stanju mosta i sigurnosti
prolaska mostom nakon najnovijih radova i zatvaranja, odaslati
priopćenje. Tijekom zime, kad su stanari Kantafiga prvi put prijavili
da padaju dijelovi mosta, a svima je bilo vidljivo da su zbog jake bure
padala rasvjetna tijela, u Hrvatskim su cestama tvrdili da je riječ o
ekstremnim vremenskim uvjetima. Tvrdili su tada da je nemoguće da s
mosta otpadaju dijelovi, iako su stanari podno mosta tvrdili suprotno.
Mjerenja i pregledi
Normalno je da je most bio zatvoren u ekstremnim uvjetima kad je
bura, sa snijegom, puhala 80 kilometara na sat, a temperatura bila nula
stupnjeva tvrdio je tada Bender.
No otad traju stalna stručna mjerenja i pregledi mosta. Priznali su to
tek u proljeće. Nedavno je putem Centra za obavješćivanje u Dubrovniku
javnost izviještena da će potkraj lipnja biti pregledan sam vrh pilona
mosta i čelične cijevi na kojima visi most, a na čiju nesnosnu buku za
zimskih bura upozoravaju stanovnici Kantafiga. Zbog radova na pilonu i
zamjene vijaka na priključcima čeličnih cijevi za zaštitu zatega na
vrhu pilona, trebalo je postaviti zaštitnu skelu, pa je promet bio
zatvoren, a radove na skeli izvodio je ?uro ?aković. U posljednjem
priopćenju HC-a najavljeno je da specijalistički pregled mosta još
traje. Priznaju da na mostu ima oštećenja. Najavljuje se da će se
obaviti prijeko potrebni radovi na vrhu pilona te da sredinom rujna
slijedi druga faza sanacije, kad će se most ponovno zatvoriti radi
ugradnje dodatne opreme. Neslužbeno se doznaje da je riječ o
prigušivačima vibracija koji će biti ugrađeni između sajli. To bi
trebalo biti dovršeno do početka iduće godine.
Most s dva imena
I prije nego što je svečano otvoren u svibnju 2002., počele su nedoumice o imenu mosta. Građen kao Most Dubrovnik, kršten je i blagoslovljen kao Most dr. Franje Tuđmana, što mu je i danas, voljom većine u Gradskom vijeću Dubrovnika, službeno ime. Duga prepirka između gradske uprave hadezeovke Dubravke Šuice i Račanove vlade pokušala se ublažiti nizom srednjostrujaških varijacija, pa je tako predlagano da most ponese ime branitelja Dubrovnika. Tako je most sve do dolaska HDZ-ove vlade imao dva imena i dvostruke ploče s imenima, a situacija se smirila tek nedavno.