Tolerancija je podmuklo opasna, a skup o vjerskim slobodama bedast; vjerske slobode vjernicima danas brane isključivo – vjernici

Ne želim biti tolerantan. Podmuklo opasniju riječ gotovo da i nisam čuo. Kada kažeš da nekog toleriraš, znači, najprije, sebe stavljaš u dominantan položaj u odnosu na drugog. Jer u biti ga podnosiš. Drugim riječima, susprežem netrpeljivost i svoju hereditarnu isključivost da bih ispadao civiliziran i eto, vidite, oni meni ne smetaju. Tolerantan prema crncima, gejevima, Srbima, muslimanima, Židovima, Nepalcima... Dakle, iako mi u biti smeta što ih moram gledati oko sebe, kao tolerantna osoba podnosit ću njihovu prisutnost i dati im svoje dopuštenje da postoje. Doduše, uvijek imate i one sitne dodatke koji otkrivaju pravu prirodu tolerancije: "Srbin je, ali je dobar čovjek", "Sve dok rade to što rade u svoja četiri zida, ne smetaju mi ako su i gejevi", "Eto, sirotinja – pardon potrebiti – došla ovdje raditi poslove koje nitko od nas ne želi pa neka si pomognu, ali baš da mi donose hranu... hmm...", "Ne kužim te muslimane i Židove što se mlate oko komada pustinje i kog se vraga ne mogu dogovoriti, ionako mi izgledaju isto...", "Vidio bih te da ti Rom dođe u susjedstvo...", "Jeste li vidjeli ove Nepalce po gradu, tihi su i pristojni, ali idu u sve većim grupama i nekako čudno gledaju..." Sve su to izjave "podnositelja" koje ste mogli slušati proteklih godina, ovisno o tome koja je skupina ciljano nadošla na nišan podnošenja.