Naš geofizičar prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić tekstom u utjecajnom The Conversation dao je svoj komentar na pretanak važenja sporazuma Novi START o kontroli nuklearnog naoružanja. Prof. Tkalčić godinama svoj znanstveni rad provodi na australskoj seizmičkoj postaji Warramunga o čemu je napisao već sada vrlo popularan tekst.
- Gume se lijepe za vrući asfalt dok vozim autocestom Stuart od Alice Springsa prema sjeveru, ostavljajući za sobom gorje MacDonnell. Moje odredište je objekt Warramunga, oko 500 kilometara sjevernije – daljinska nadzorna stanica kojom upravljam za Australsko nacionalno sveučilište gotovo 19 godina i jedan od najosjetljivijih objekata za nuklearno otkrivanje na Zemlji. Kada sam 1997. počeo istraživati Zemljinu unutarnju jezgru, nisam imao pojma da će me moj poziv dovesti ovdje ili da ću provesti godine vozeći se ovom autocestom kroz crveno prostranstvo australske divljine. A danas, kako istječe "Novi START" ugovor kojim se ograničavaju američki i ruski programi nuklearnog naoružanja, rad koji obavljamo u crvenom centru postao je važniji nego ikad prije, piše prof. Tkalčić.
Nastavlja kako se ova točka smještena 37 km jugoistočno od Tennant Creeka – ili Jurnkkurakurra, kako je poznat na lokalnom jeziku Warumungu – Warramunga se sastoji od onoga što bi se velikodušno moglo nazvati demontažnom zgradom, okruženom senzorima poredanim preko 20 km savane, prekrivene crvenim tlom i dugom, bijelom travom spinifex.
- Objekt upravlja s dva sofisticirana niza. Jedan se sastoji od 24 seizmometra koji detektiraju vibracije kroz Zemlju, a drugih osam infrazvučnih senzora koji hvataju ultra-niskofrekventne zvučne valove nečujne ljudskom uhu. Kada je Sjeverna Koreja detonirala svoju najveću nuklearnu napravu u rujnu 2017. – oko 7000 km daleko – naši su instrumenti to jasno zabilježili. Warramunga je detektirala svih šest sjevernokorejskih deklariranih nuklearnih testova, a naši podaci bili su među prvima koji su stigli do Međunarodnog podatkovnog centra u Beču. Geološka stabilnost i udaljenost znače da detektiramo događaje koji bi mogli biti maskirani negdje drugdje. Kada divlji brumby progalopira pored naših senzora, mi ga registriramo. Kada se nuklearna bomba testira na drugoj strani svijeta, definitivno znamo za to. Možemo je razlikovati od potresa zbog različitih vrsta vibracija koje proizvodi, opisuje naš znanstvenik.
Warramunga je bitna jer detektira više seizmičkih događaja od bilo koje druge stanice u globalnoj mreži. S više instrumenata u pažljivo dizajniranoj konfiguraciji, daleko od obale i ljudske aktivnosti, ona je nešto poput divovskog teleskopa usmjerenog prema središtu Zemlje. Priča o Warramungi započela je 1965. godine kada su je Australija i Ujedinjeno Kraljevstvo zajednički uspostavile za otkrivanje nuklearnih testova tijekom Hladnog rata. Godine 1999. nadograđena je i kasnije certificirana kao primarna stanica u Međunarodnom sustavu praćenja Organizacije za sveobuhvatnu zabranu nuklearnih testova.
- CTBTO, sa sjedištem u Beču, upravlja globalnom mrežom od više od 300 objekata dizajniranih za otkrivanje bilo kakve nuklearne eksplozije bilo gdje na Zemlji. Australija je domaćin 21 od ovih objekata - trećeg najvećeg broja u svijetu. Ali Warramunga je jedinstvena. Njime upravlja sveučilište u ime CTBTO-a i australske vlade, smješteno u zemlji Warumungu. Lokacija senzora određena je u konzultaciji s tradicionalnim vlasnicima kako bi se osiguralo da instrumenti neće ometati sveta mjesta. Istraživačka škola znanosti o Zemlji na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri upravlja Warramungom više od 50 godina, i još uvijek to činimo, kaže naš znanstvenik govoreći kako stanica zahtijeva stalnu pažnju. Dva predana tehničara voze se iz Tennant Creeka do antene svako jutro.
Do trenutka kada stignu, Sunce je već visoko iznad crvene zemlje po kojoj su elementi antene i termitovi rašireni. Pažljivo prate svjetske potrese i eksplozije, podnoseći ekstremne vrućine, prašinu, muhe, požare, poplave, grmljavine i povremene posjete divljih životinja. Osiguravaju kontinuirani protok podataka putem satelita do Beča.
- Nakon jedne rekonstrukcije infrastrukture, pronašli smo dvije velike goane omotane oko seizmometra, koje su odlučile provesti noći u čvrstom zagrljaju naše opreme. O ovakvom izazovu ne saznajete u uredima Ujedinjenih naroda u Beču. Iz Canberre koordiniram između tima na licu mjesta, australske vlade i naših partnera u CTBTO-u. Najmanje jednom godišnje vozim se autocestom Stuart do Warramunge, provjeravam opremu i raspravljam o izazovima s tehničarima. Također se redovito sastajem s kolegama u Ujedinjenim narodima u Beču, piše.
Upravljanje ovim objektom znači premošćivanje dvaju svjetova: praktične stvarnosti održavanja osjetljive opreme u teškim uvjetima i međunarodne diplomacije nuklearne verifikacije, daje izravan uvid u rad na udaljenoj australskoj točki koja je odjednom zbog svjetskih okolnosti iznimno bitna.
- Više od 30 godina svijet je promatrao de facto moratorij na testiranje nuklearnih eksploziva. Posljednji američki test bio je 1992. Ruski je bio 1990. Ova norma bila je ključna u ograničavanju razvoja nuklearnog oružja. Verifikacijski sustavi poput Warramunge to omogućuju, jer potencijalni prekršitelji znaju da će biti otkrivena svaka značajna nuklearna eksplozija. Ali ovaj sustav suočava se s najvećim izazovom u desetljećima. U listopadu 2025., predsjednik Donald Trump najavio je da će Sjedinjene Države započeti s testiranjem nuklearnog oružja „ravnopravno“ s Rusijom i Kinom. Nekoliko dana kasnije, predsjednik Vladimir Putin naredio je ruskim dužnosnicima da se pripreme za moguće nuklearne testove. Ako se ovaj moratorij uruši, otvorit će vrata novoj eri utrke u nuklearnom naoružanju. Tada provjera postaje najvažnija. Mreža CTBTO-a ne samo da otkriva kršenja – njezino postojanje ih odvraća. Ako svijet zna da je neka zemlja provela nuklearni test i pokušala (ali nije uspjela) to sakriti, zemlja koja provodi testiranje suočit će se s političkim posljedicama, opisuje prof. Tkalčić zašto je Warramunga bitna za kontrolu svjetskog nuklearnog naoružanja.
Da bi se onda vratio na zapravo važnu namjenu ove postaje, a to je znanstveni rad. Upravo je podacima s ove postaje naš znanstvenik napravio svoje radove zbog kojih je postao poznat u svijetu.
- Warramungini podaci također pomažu istraživačima da razumiju potrese, proučavaju duboku unutrašnjost Zemlje, poput čvrste unutarnje jezgre, i prate fenomene od udara meteorita do oblaka Morning Glory – izvanrednih atmosferskih valova koji putuju 1400 km od Cape Yorka, prvi put znanstveno dokumentiranih Warramunginim infrasoničnim nizom 1970-ih. Ono što me pogađa nakon gotovo dva desetljeća jest kako ovo jedinstveno partnerstvo predstavlja izvanredan primjer akademskih institucija koje izravno doprinose globalnoj sigurnosti, ističe razočaran time što se zanemaruje važnost ovakvih točaka u svijetu, a koje su zapravo od iznimne važnosti.
- Malo tko shvaća da sveučilišna istraživačka škola upravlja jednim od najvažnijih svjetskih postrojenja za nuklearnu verifikaciju. To je aranžman koji spaja temeljna znanstvena istraživanja s praktičnim obvezama prema međunarodnim ugovorima – model kako se istraživači mogu suočiti s hitnim globalnim izazovima. Kako se nuklearna retorika globalno intenzivira, tihi tehnički rad u australskoj divljini dobiva novo značenje. Praćenje nuklearnih testova ključno je za odvraćanje potencijalnih nuklearnih nacija – i to je misija koju vrijedi održavati, čak i iz udaljenog crvenog središta Australije, piše naš znanstvenik Hrvoje Tkalčić.