'Svi koji govore da su petokraku nosili zločinci moraju znati da je istu zvijezdu godinama nosio i Franjo Tuđman'

Kakav odnos imamo prema prošlosti, zašto se Hrvatska srami svoje bogate antifašističke povijesti i što je danas antifašizam, a što fašizam, neke su od tema o kojima smo za Obzor razgovarali s Hrvojem Klasićem, uglednim povjesničarom i profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Osamdeset je godina od pobjede nad fašizmom i od oslobođenja. Zna li današnja hrvatska politika zapravo jesmo li mi pobjednici ili gubitnici? To pitam zato što se, kada se prati hrvatska politika, stječe dojam da se Hrvatska uporno gura na stranu gubitnika. Hrvatska već 35 godina živi veliki jaz između teorije i prakse, i on se ne smanjuje. U teoriji mi smo početkom devedesetih nekome sa strane mogli izgledati kao ogledni primjerak jednog antifašističkog društva. Dakle, na čelu države bio je bivši partizan, u Ustav smo stavili antifašizam kao jednu od vrijednosti i prvi put smo, dakle, što je zanimljivo, dobili i državni praznik koji se zove Dan antifašističke borbe. Dakle, to je bila teorija. Praksa je bila takva da je otprilike tri i pol tisuće spomenika koji su bili posvećeni borbi protiv fašizma i žrtvama fašizma uništeno ili devastirano, da smo zamijenili imena ulica koje su bile imenovane po partizanima i da je na mala vrata, rekao bih, a ta su vrata postajala s vremenom sve otvorenija, krenuo povijesni revizionizam u smislu relativizacije, a često i glorifikacije ustaštva.