Sve o bolesti 21. stoljeća od koje boluje i 90.000 Hrvata: Nema lijeka, ali se bolest može usporiti

Mama je počela pomalo zaboravljati, ali mislili smo – pa nije čudo, ima 82, a zaboravljamo i mi puno mlađi. Nakon nekog vremena počela je pokazivati znakove dezorijentiranosti u vlastitom stanu; odjednom bi stala i pitala se gdje je. Živim u blizini njezina stana pa bih navratila k njoj nakon posla, a navečer bih još jednom, no počela sam shvaćati da se ona uopće ne sjeća da sam tog dana već bila kod nje, počela je Arleta Floreani opisivati prve neobične simptome koje je prije nekoliko godina počela iskazivati njena majka Verona.

– Voljela je rješavati križaljke i ja bih joj ih uvijek donosila. I vidim, sve su riješene, no bolje pogledavši, shvatila sam da je u križaljke upisivala riječi po vlastitom nahođenju, ne one koje je trebalo, a kad sam je u čudu pitala zašto upisuje krive riječi, kazala mi je: “Ne, ne, to je sve dobro!” – nastavlja prepričavati gospođa Arleta sve neobičnija ponašanja svoje majke, koje je, priznaje, dugo zanemarivala i pripisivala običnoj smušenosti.