Kolumna

Svaki je svibanj sa svojim godišnjicama ispit na kojem kao narod, država i društvo uvijek iznova padamo

Foto: Robert Anic/PIXSELL
Svaki je svibanj sa svojim godišnjicama ispit na kojem kao narod, država i društvo uvijek iznova padamo
20.05.2025.
u 14:00
Istina o pravoj i krivoj strani trebala bi biti neupitna i sporedna naspram žaljenja zbog svih žrtava

Slovenci s istočne strane rijeke Soče ostali su 1947. bez svog administrativnog središta, grada Gorice koji se na talijanskom zove Gorizia. Čitav je grad Pariškim mirovnim ugovorom pripao Italiji. Titova Jugoslavija odgovorila je tako da je na slovenskoj strani sagradila Novu Goricu.

Na tom je području netalijansko stanovništvo među prvima iskusilo fašistički teror, a kraj Drugog svjetskog rata donio je nove rane i traume osvetničkim fojbama. Odatle na suprotnim obalama rijeke i suprotstavljeni pogledi na prošlost: Benito Mussolini i dalje je počasni građanin Gorizije, a s brda iznad Nove Gorice na Goriziu i danas gleda ogroman natpis ispisan kamenjem – TITO.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.



Komentari 5

Avatar .E_FULIR.
.E_FULIR.
16:25 20.05.2025.

Bit će da je “prava strana” ona koja slavi 8/9. svibnja, koji bi u stvari trebali biti dani pijeteta i spomena na tisuće nevinih civilnih žrtava grada Zagreba koje su nakon ulaska u grad (a prije nego je 10. zagrebačkom korpusu uopće bilo dopušteno da uđe u grad) poklali preobučeni chetnici "đenerala" Đoke Jovanića. Srpske divizije 1. i 2. armije su u prodiranju prema zapadu prošle kroz Srijem i Slavoniju i pokupile sve srpsko što je moglo nositi pušku, izbrijalo ih, nabilo im zvijezde na šajkače i šubare i poslalo ih u "oslobađanje" Hrvatske od - Hrvata. Po ulasku u Zagreb, to oslobađanje se uglavnom svelo na pljačku, ubojstva i silovanja svega što se kreće. Dakle, prvi je u Zagreb ušao bivši oficir srpske kraljevske vojske đenerala Draže Mihailovića, ortodoksni chetnik Đoko Jovanić, komandant šeste ličke “udaračke” divizije sa svojim koljačima za 'brza dejstva'. Kasnije je zbog tih 'zasluga' proglašen narodnim herojem (1951.) i postavljen za načelnika zagrebačke vojne oblasti (1967.-74.). Živio je taj donjolapački krvolok u Zagrebu sve do prvih demokratskih izbora, 1990.g. kada je u paničnom strahu od gnjeva hrvatskog naroda, pobjegao odmah po utemeljenju Republike Hrvatske u Beograd, gdje je umro 2000. skrivajući se u vojnom stanu bez imena na vratima te je i pokopan u Aleji 'narodnih heroja' na Novom groblju, u Beogradu. Ako on predstavlja “pravu stranu”, onda sam ja ponosno na - krivoj.

Avatar 💋 Barbie
💋 Barbie
19:08 20.05.2025.

Tko voli ljude, njemu su ljudi bitniji od "prave i krive" strane povijesti...a tko ih ne voli, njemu je bitnija ideologija, principi, i sve ono što je "politically correct".

PE
Pentagon
16:42 20.05.2025.

Kad vidim ove s "prave strane" ja odmah na drugu stranu! 🇭🇷