– Za plesnu točku pripremali smo se oko tri tjedna. Dobili smo veliki pljesak i jako smo zadovoljni – govori 12-godišnja Magdalena iz slavonskobrodske Kuće sretnih ciglica, ne skrivajući ponos nakon nastupa na susretima djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. U ples se, kaže, zaljubila uz prijateljicu, a podrška koju dobiva daje joj snagu i sigurnost. No iza te vedre slike krije se šira i ozbiljnija priča – ona o djeci koja ne odrastaju u vlastitim obiteljima. Oko tisuću djece u Hrvatskoj smješteno je u domovima i drugim oblicima institucionalne skrbi, dok ih je oko 1900 u udomiteljskim obiteljima. To znači da više od trećine djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i dalje odrasta u institucijama. Stručni standardi, međutim, jasno poručuju – u takvim bi uvjetima trebalo biti najviše 20 posto djece. Razlika između stvarnosti i ciljeva otvara pitanje napreduje li proces deinstitucionalizacije dovoljno brzo.
Surova stvarnost: U domovima 1000 djece, nedostaje udomitelja, posvojenja su spora
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
'Otkako sam prije deset godina otišao u mirovinu, živim na dvije lokacije'
Višelokalni način života još je popularniji od života u jednome mjestu, pokazalo je istraživanje sociologa Gerana-Marka Miletića, Matea Žanića i Sare Ursić s Instituta Ivo Pilar
Hrvatska i Sjedinjene Države: od Račanove strateške pogreške s Haaškim sudom do Trumpova 'zlatnog doba'
Hrvatska je 1996. odbila američki zahtjev da Haag dobije ingerencije nad Olujom. A onda je došla 2000. i Madeleine Albright
Nova pravila: Ako netko u listopadu ne bude imao ugrađene razdjelnike, na računu će dobiti veći iznos
Svi krajnji kupci imaju rok do 1. siječnja 2027. godine, to je posljednji dan kada razdjelnici mogu biti ugrađeni, kaže Zdravko Vladanović
Zašto više nije moguće napredovati 200 km, a Ukrajina ipak vidi šansu
Magyar ne odustaje od rješavanja problema mađarske manjine. Ukrajinski Mađari kolateralna su žrtva obračuna s ruskom dominacijom u Ukrajini
'Vrag nosi Pradu 2' je kao vaš bivši koji vam se javi nakon deset godina s porukom: 'Hej, jesi budna?'
Film je prije dvadeset godina doživio svoj vrhunac jer je publici pružio tu potrebnu fantaziju, ali i nešto s čime se mogla poistovjetiti. S jedne strane želiš biti dio tog svijeta, a s druge osjećaš nelagodu dok gledaš koliko brzo te može progutati. I ta napetost između želje i odbojnosti bila je ključ