Nekadašnjem glavnom uredniku Narodnog lista Nevenu Paviću nije pomoglo nedavno na Ustavnom sudu pozivanje na slučaj De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuđen na Europskom sudu za ljudska prava u korist urednika i novinara tjednika, ali taj je slučaj zanimljiv za temu o visini odšteta koje se dosuđuju u medijskim parnicima. Belgijski suci i tužitelj u pet članaka kritizirani su zbog dodjele skrbništva nad djecom ocu kojeg su supruga i njezini roditelji prijavili za incest i zlostavljanje, potkrijepljeno i stručnim nalazom. No, prijave su odbačene. Suci i tužitelj tražili su odštetu od jednog franka! Ali i objavu presude u šest dnevnih novina.
Besane noći, normabeli...
Naglasak je na istini. Naši suci preferiraju novac. I za to su spremni svjedočiti o teškim patnjama, uvlačiti i članove obitelji da svjedoče o besanim noćima, normabelima, depresijama... Već smo objavili listu desetero vrhovnih sudaca, a danas preostalih 13 sudaca nižih sudova kojima su već isplaćene odštete od nakladnika medija, i samo u šest slučajeva dosuđeno je manje od 70.000 kn, koliko je dobila i sutkinja Sanja Prosenica. Za tu odštetu su ustavni suci Lovorka Kušan i Andrej Abramović u izdvojenom mišljenju naveli da se čini “posebno nerazmjernom (visokom) imajući u vidu (znatno manje) naknade koje se u takvim predmetima dosuđuju osobama koje ne sudjeluju u vlasti ili javnom životu ili pak naknadama koje se dosuđuju za druge vrste štete”.
Za odštetu godišnja plaća!?
Napomenuli su i da sud mora voditi računa da se naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Koja je svrha kad sudac traži odštetu od 400.000 kn!? Ili dosuđene odštete u visini prosječne godišnje hrvatske plaće ili više? Treba li ubiti kritičnost spram osoba koje moraju biti pod povećalom javnosti. “Ovaj sud smatra da je posao koji je obavljao tužitelj javan i da je tužitelj kao javni službenik u obavljanju svoje službene dužnosti bio izložen većem stupnju kritičnosti od običnog čovjeka, a budući da on u obavljanju svog posla treba uživati povjerenje javnosti”, obrazložio je sud zašto je policijski dužnosnik odbijen sa zahtjevom da mu HRT isplati 70.000 kuna. Sud je još dodao da javnost mora biti upoznata i sa sumnjama u nepravilnosti i nezakonitosti njegova rada. Europski standardi suđenja trebaju vrijediti i za suce? Novčana odšteta i po zakonu je iznimka.
Kakav je to naslov? Ako je ono što je objavljeno istina, zašto bi sucima novine ili novinari uopće trebali platiti odšetetu, naknadu ili bilo kakav novac? Ako pak nisu pisali istinu, treba im presuditi još veću naknadu. Ne zbog sudaca, nego zbog istine. Svatko o kome su novinari iznijeli neprovjerenu informaciju, oklevetali ga, naštetili njegovu dobru glasu, trebao bi ih tužiti i to ne samo zbog svojih duševnih boli, već prvesntveno zbog istine. Mediji su ti koji formiraju javno mnijenje, njihova je društveni utjecaj neusporediv i upravo zato moraju iznositi istinite činjenice.