Šrinkifikacija života: Kako nas svaki dan polako grickaju

Čitam jučer vijest da je policajac u Trilju mlatio čovjeka u marici, a da su kolege zatvorili vrata. Pa naravno da su zatvorili: em je svaki posao potrebno raditi u miru, a ne da ti svatko virka preko ramena, em su pri tomu pokazali obzirnost prema prolaznicima, jer nije ni svaki prizor za svačije oči.

Ima u dućanima zapakirano pileće bijelo meso, mini filei, koje godinama kupujemo. Vrlo je zgodno za pohanje: izvadiš ga, opereš (za razliku od TV kuhara koji meso nikad ne peru), nalupaš, spohaš i ručak je gotov u trenu. Cijena mu, dakako, raste, ali nedavno sam primijetio da u paketu ima samo osam komada, a nekad ih je bilo dvanaest. Političari bi mi rekli da su ti komadi veći, ali jasno mi je da sam postao žrtva onoga što se zove šrinkifikacija: paket hrane izgleda isto, ali je lakši. Da se ne uzrujam, u tvornici su obzirno zatajili tu činjenicu, i da nisam filee išao brojiti, ni do danas ne bih znao da ih fali trećina.