U migrantskoj utakmici ekonomije i politike u Njemačkoj – prevagnula je ekonomija. Nakon višemjesečnih pregovora, njemačka vlada pod vodstvom kancelara Friedrich Merz postigla je dogovor o ključnim promjenama politike azila. Srž sporazuma između demokršćanskog CDU i CSU te socijaldemokratskog SPD jest liberalizacija pristupa tržištu rada za tražitelje azila.
Prema novom prijedlogu, osobe koje zatraže zaštitu moći će raditi već nakon tri mjeseca boravka u Njemačkoj – umjesto dosadašnjih šest – čak i ako njihov azilni postupak još nije dovršen. Pravna osnova za novi zakon trebala bi biti stvorena u sklopu provedbe Common European Asylum System (CEAS), a odgovarajući zakoni navodno su pred usvajanjem u Bundestagu. Reformu snažno zagovara ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt iz CSU-a, očito pod pritiskom njemačkih poduzetnika koji se suočavaju s kroničnim nedostatkom radne snage.
„Svatko tko dođe ovamo trebao bi moći raditi – i to brzo. Najbolja integracija je integracija u radnu snagu“, poručio je Dobrindt.
No njegov plan trenutačnog zapošljavanja tražitelja azila izazvao je snažan otpor u sigurnosnim i pravnim krugovima. Kritičari upozoravaju da bi takva mjera mogla dodatno potaknuti migracijski pritisak te otežati deportacije onih koji nemaju pravo ostanka. Migranti i azilanti u Njemačkoj dodatno su postali predmet zabrinutosti i zbog slučajeva u kojima su osobe bez odobrenog boravka ili s odbijenim zahtjevima bile povezane s teškim kaznenim djelima, uključujući i smrtonosne terorističke napade. Prema službenim podacima, u Njemačkoj trenutačno postoji više od 232.000 ljudi koji nemaju pravo boravka – broj onih kojima je izrečena obveza napuštanja zemlje iznosi oko 41.000, što predstavlja izazov za provedbu deportacija.
Profesor prava Daniel Thym sa Sveučilišta u Konstanzu upozorava da bi reforma mogla proizvesti suprotan učinak od željenog. „Može biti kontraproduktivno poticati ljude na brzo zapošljavanje ako se od njih očekuje da napuste zemlju nakon završetka postupka. Time se potkopava vlastita politika deportacija“, ističe Thym.
Sličnog je stava i predsjednik Saveznog sindikata policije (DPolG) Heiko Teggatz, koji upozorava da bi reforma mogla postati novi „faktor privlačenja“ migranata. Smatra neodgovornim nuditi perspektivu trajnog boravka putem zaposlenja, a potom je eventualno ad hoc povlačiti. Policajci poručuju da oni koji žele raditi u Njemačkoj mogu podnijeti zahtjev za radnu vizu u njemačkim veleposlanstvima i ući u zemlju legalnim putem.
S druge strane, podrška reformi dolazi iz redova SPD-a, koalicijskog partnera CDU-a i CSU-a u vladi. Parlamentarni tajnik Dirk Wiese naglašava da je rad ključ uspješne integracije, posebno za brzo učenje jezika, te da njemačkom gospodarstvu hitno trebaju radnici. Reformu podržava i udruga Pro Asyl, čiji predstavnici ističu da je brzi pristup tržištu rada „obostrano korisna situacija“.
"Tražitelji azila mogu rano voditi samostalniji život, a društvo od toga ima koristi", rekao je voditelj udruge Pro Asyl Karl Kopp.
CEAS predviđa ubrzanje i standardizaciju postupaka za azil na vanjskim granicama Europske unije te brže vraćanje tražitelja azila u države članice nadležne za njihov zahtjev. Sve ove promjene mogle bi imati izravan utjecaj i na Hrvatsku, kao državu na vanjskoj granici EU i ključnu točku tzv. balkanske migrantske rute. Ako Njemačka doista skrati rokove za zapošljavanje i time postane dodatni „faktor privlačenja“ migranata i azilanata, može se očekivati i pojačan pritisak na hrvatske granice – ali i snažniji politički pritisak na Zagreb u kontekstu upravljanja migracijama.
Ne dolaze oni raditi.