Plutajući deponij na Drini je problem u BiH koji ne može biti riješen bez Srbije i Crne Gore. Iz ilegalnih deponija ovih zemalja dolazi 85 posto otpada. Tone smeća već godinama uklanjaju radnici HE Višegrad. Plastične boce, nogometne lopte, bijela tehnika, stabla, plastične vrećice… Ovaj otpad prekriva smaragdno zelenu boju Drine, najduže rijeke u Bosni i Hercegovini, nedaleko od brane Hidroelektrane Višegrad. Ovaj ekološki incident već je postao tradicija koja ne uznemirava samo ekološke aktiviste. Ljudski nemar i divlji deponiji uz njene pritoke u Srbiji i Crnoj Gori već desetljećima dovode do onečišćenja ove rijeke.
Višegradska hidroelektrana izgrađena je 1989. u doba Jugoslavije i već tada su počeli problemi s akumulacijom otpada. Posljednjih desetljeća na lančanici, koju su napravili radnici kako rad hidroelektrane ne bi bio ugrožen, u zimskim mjesecima skupe se tone otpada. Od sredine prosinca 2025. na Drini se nalaze ogromne količine smeća pa na određenim dijelovima rijeke ono prekriva površinu od obale do obale., piše Deutsche Welle.
Tone smeća plove rijekom
"Sve što možete zamisliti od životinjskog i organskog otpada završi u rijeci Drini. Tu je i kemija, plastika. Veliki problem predstavljaju i oborine odnosno velika stabla koja pod velikim naletom vode znaju prekinuti lančanicu kao što se to dogodilo 2021.”, kaže za DW Dejan Furtula, aktivist Eko akcije iz Višegrada.
Dok s tugom u očima promatra otpad koji plovi Drinom kaže kako će biti potrebni mjeseci da se tone smeća izvade iz rijeke. “Smeće čisti samo HE na Drini, iako 85% otpada dolazi izvan granica BiH”, dodaje Furtula. Njegova procjena je da se na lančanici HE Višegrad trenutno nalazi više tisuća tona otpada. “Količina plutajućeg otpada koja se godišnje izvadi iz jezera HE Višegrad je 6.000-8.000 m3”, kaže za DW Darko Frganja, šef službe za kvalitetu i zaštitu životne sredine HE na Drini.
Ne postoji ni jedan službeni akt koji je definirao obvezu da je HE Višegrad zadužen za čišćenje, ali oni to ipak rade. "Na godišnjoj razini nas to košta od 50 do 200 tisuća maraka”, ističe Frganja. Problem je i što se otpad odlaže na obližnji ilegalni deponij, koji se nalazi svega nekoliko metara od Drine, pa se građani Višegrada guše u toksinima koji nastaju sagorijevanjem.
Aktivisti su već ranije upozoravali i da sagorjeli toksini podzemnim vodama dolaze do Drine. "Spaljivanje ovakvog otpada na deponijima ima daleko više štetnih posljedica nego sam otpad. Niz je štetnih kemijskih reakcija i štetnih plinova koji nastaju spaljivanjem plastike i drugog otpada. Osim što se ti štetni nusproizvodi gorenja plastike unose u organizam disanjem, unose se i konzumiranjem hrane i vode po kojima padaju ovakve čestice. O tome se jako malo govori, iako posljedice mogu biti fatalne po organizam”, pojašnjava Robert Oroz, aktivist zaklade Atelje za društvene promjene.
Otkud tone otpada u Drini?
Sugovornici DW-a suglasni su da većina otpada dolazi iz ilegalnih odlagališta iz susjednih zemalja: Crne Gore i Srbije. Kada se razine rijeka zbog hidroloških uvjeta povećaju, rijeke u svoja korita povlače otpad noseći ga svojim tokom do Višegrada. “Najveće količine plutajućeg otpada donosi rijeka Lim s područja Srbije 45%, rijeka Tara s područja Crne Gore 40%, a ostatak 15% s područja Bosne i Hercegovine”, podaci su Hidroelektrane u Višegradu.
Plutajući otpad, koji dolazi s područja BiH, je uglavnom drvna masa. "Deponiji komunalnog otpada su dalje od vodotoka, a neki su i uređeni, kao što je u općini Foča i Goraždu”, kaže Frganja. Iz resornog ministarstva u Vladi Republike Srpske pak kažu da većina otpada dolazi iz Crne Gore.
Što je rješenje?
"Mi taj problem sami ne možemo riješiti. Osnovna djelatnost našeg poduzeća je proizvodnja električne energije, a moramo se boriti s ovim problemom”, pojašnjava Frganja. Mnoge ekološke organizacije do sada su nudile različita rješenja, ali nadležni nisu imali sluha. "Potrebni su milijuni za sustavno i trajno rješenje”, dodaje Furtula.
Iz Hidroelektrane Višegrad, na koju je spao sav teret čišćenja Drine, kažu da se rješenje problema ne treba tražiti u Višegradu već u onim općinama iz kojih stiže smeće. "Rješenje problema je u odlaganju otpada na deponije u uzvodnim općinama, a ne u rijeku”, kaže Frganja za DW. Dodaje da divlji deponiji postoje u skoro svakoj općini, a razlozi nastanka takvih smetlišta su: "Nedovoljan broj sanitarnih deponija, izbjegavanje nesavjesnih tvrtki i građana da svoj otpad odlažu na regularne deponije kako bi izbjegli plaćanje naknada, kao i izostanak svijesti građana o značaju zaštite životne sredine.”
Posljednji sastanak prije sedam godina
Posljednji sastanak stručnjaka iz tri države održan prije skoro sedam godina. Njihovi stručni timovi sastali su se 2019. s namjerom da se pronađe trajno rješenje, ali je pandemija COVID-19 zaustavila bilo kakav dogovor. “Nadležni se, iz godine u godinu, uglavnom samo površno uključuju u ovu problematiku, bez ikakvih konkretnih djelovanja”, upozorava Oroz.
Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kažu kako su se u više navrata obraćali nadležnim ministarstvima Srbije i Crne Gore te Ministarstvu vanjske trgovine i gospodarskih odnosa BiH. Od njih su zahtijevali hitno poduzimanje mjera za trajno rješavanje problema zagađenja Drine. Dok se čeka dobra volja iz susjedstva, Drina ostaje veliki plutajući deponij na koji građani i aktivisti gledaju s očajem bez ikakve stvarne moći da nešto učine.