Zaštićeni slavonski prisavski pašnjak Gajna kod Slavonskog Broda danas je jedan od rijetkih europskih primjera gdje se poljoprivreda, očuvanje prirode i borba protiv klimatskih promjena uspješno nadopunjuju. Na tom prirodnom poplavnom području poljoprivrednici okupljeni u Braniteljskoj zadruzi Eko-Gajna, uz potporu Brodskog ekološkog društva (BED), već desetljećima dokazuju da tradicionalno stočarstvo može biti saveznik okoliša.
Prirodni ponor ugljika
Umjesto intenzivne proizvodnje, odlučili su se za održivi pristup i povratak autohtonim pasminama domaćih životinja – podolskom govedu, posavskom konju, posavskim guskama, ovci cigaji i crnoj slavonskoj svinji. Takav način gospodarenja omogućuje očuvanje travnjaka, biološke raznolikosti i prirodne ravnoteže, a istodobno stvara uvjete za život i rad lokalnih ljudi.
Gajna je zbog toga prepoznata kao jedan od deset primjera dobre prakse u Europi koji uspješno spajaju brigu o prirodi i održivu poljoprivredu. No do tog priznanja nije bilo lako doći. Brodsko ekološko društvo i nekolicina stočara gotovo su četiri desetljeća spašavali pašnjak od zapuštanja i nestanka, vraćajući izvorne pasmine i održavajući tradicionalni način korištenja prostora. Upravo se na Gajni provodi međunarodni projekt "Briga o zemlji pohranjuje ugljik" (Landcare Europe Captures Carbon) koji pokazuje kako poljoprivrednici mogu pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena. Projekt financira njemačko savezno ministarstvo za okoliš u sklopu Europske klimatske inicijative (EUKI), a koordinira njemačka organizacija za upravljanje krajolikom Deutscher Verband für Landschaftspflege. U projekt su, uz hrvatski BED, uključeni partneri iz Litve, Češke i Rumunjske, a fokus je na poljoprivredi koja se odvija na osjetljivim ekosustavima poput vlažnih i tresetnih područja, travnjaka i agrošumarskih sustava.
Predsjednica Brodskog ekološkog društva Iris Beneš ističe kako projekt pokazuje da poljoprivreda ne mora nužno biti problem za klimu. – Poljoprivrednici su često optuženi da pridonose klimatskim promjenama, ali projekt pokazuje da, uz određeni način upravljanja zemljištem, oni mogu pomoći pohrani ugljika i tako sudjelovati u borbi protiv klimatskih promjena – objašnjava Beneš te dodaje kako je problem i u percepciji javnosti, koja često gleda na stočarstvo isključivo negativno.
– Doživljaj u javnosti često je takav da krave smetaju i da stočari pogoršavaju klimatsku krizu. No uz niskointenzivne prakse i određene prilagodbe gotovo svako poljoprivredno gospodarstvo može pridonijeti. Govorimo o travnjacima, agrošumarstvu, cvjetnim trakama na njivama ili pojasima drveća i živica koji sprječavaju eroziju tla – kaže Beneš.
Takve prakse zadržavaju humus i ugljik u tlu, što je jedan od ključnih prirodnih načina ublažavanja klimatskih promjena. Posebnost Gajne također je u načinu upravljanja. Riječ je o prirodnom poplavnom pašnjaku na kojem članovi zadruge svjesno dio površina ostavljaju prirodi. – Na Gajni 10-15 posto aktivne poljoprivredne površine ostavljamo za bare, drveće i živice. Članovi zadruge odriču se dijela profita jer za taj prostor ne dobivaju potpore, ali time održavamo ravnotežu cijelog ekosustava – naglašava Beneš.
Takav kolektivni pristup – udruživanje poljoprivrednika u zadrugu koja zajednički upravlja prostorom – jedan je od razloga zašto je Gajna prepoznata kao pozitivan europski primjer. Model je privukao pažnju stručnjaka za zaštitu prirode i održivu poljoprivredu iz više europskih zemalja. Upravo je zato Gajna predstavljena i dokumentarnim filmom "Gajna – kolektivni napori u ublažavanju klimatskih promjena", snimljenim u sklopu projekta. Film prikazuje kako lokalna zajednica, uz svakodnevni rad na pašnjaku, može postati važan saveznik u očuvanju tla, vode i klime. No život na poplavnom području nije jednostavan. Poljoprivrednici među prvima osjećaju posljedice sve ekstremnijih vremenskih uvjeta.
Uzgajivač podolskog goveda iz Oprisavaca Ivica Kovačević, čija obitelj živi isključivo od poljoprivrede, kaže da je riječ o stalnoj borbi. – Poštujemo pravila i živimo u skladu s prirodom. Mislim da smo u tome uspješni, ali to je velika borba. Naše proizvode često ne možemo prodati po punoj cijeni, no ne odustajemo – kaže Kovačević.
Ističe kako je kvaliteta mesa podolskog goveda ono što ih izdvaja. – Tko god je probao meso našeg podolca, kaže da je neusporedivo s ostalim. Naš model možda se može prepisati, ali ono što nas čini posebnima jest složnost. Ovdje surađuje deset do petnaest farmera koji si međusobno pomažu – dodaje.
Snaga zajedništva
Sličnog je mišljenja i Mijo Jaredić iz Poljanaca, također član zadruge i uzgajivač podolskog goveda i crne slavonske svinje. On kaže da je Gajna dio života ljudi koji ondje žive. – Ovo treba voljeti i biti uporan pa onda vidiš rezultate. Europa nema ono što mi imamo. Odrastao sam uz Gajnu, ondje sam naučio plivati i loviti ribu – prisjeća se Jaredić.
Nakon odlaska u mirovinu odlučio se ponovno aktivno uključiti u projekt očuvanja pašnjaka. – Kad sam vidio da dolaze teška vremena, prihvatio sam projekt doktora Beneša i njegove Iris. Da nismo nabavili autohtone pasmine, Gajna bi ostala prazna – kaže. Podsjeća da je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća na pašnjaku bilo više od stotinu krava iz okolnih sela, ali su rat i promjene na tržištu gotovo uništili stočarstvo. – Bilo je i pritisaka da se sve to napusti, ali izgurali smo – zaključuje Jaredić. Danas Gajna, zahvaljujući toj upornosti, pokazuje kako tradicionalna poljoprivreda i priroda mogu funkcionirati zajedno – kao sustav koji čuva krajolik, proizvodi hranu i istodobno pomaže u borbi protiv klimatskih promjena.