Subota 18. ožujka. FLAKER: DUBRAVKU UGREŠIĆ NIJE NITKO POTJERAO IZ HRVATSKE
Umrla je glasovita književnica Dubravka Ugrešić, autorica jednako slavnog romana "Štefica Cvek u raljama života", pa su tekstovi o njezinu životu i djelu preplavili medije. Piše se i o tome kako su je u Hrvatskoj progonili nacionalisti, kako je morala otići u inozemstvo, no gotovo nitko ne spominje što je o njezinu odlasku rekao znameniti profesor Aleksandar Flaker, s kojim je dugo surađivala i s kojim je koautorica "Pojmovnika ruske avangarde". U jednom intervjuu upitan čita li danas Dubravku Ugrešić, izjavio je: "Otkako je ostala u inozemstvu, ne. U pitanju su, s jedne strane, moji osobni odnosi, s druge činjenica da je ona namjerno napustila ovu sredinu. Ona nije protjerana, nitko je nije tjerao, otišla je na stipendiju u Berlin i tako je to počelo." Kao što se pretjeruje u ocjenama njezine književne vrijednosti i književničkog značenja ("Trebalo bi, kao u slučaju Krležine smrti, proglasiti Dan žalosti"), pretjeruje se i u isticanju književnice kao žrtve političkog progona, kojeg poriče Flaker s kojim je stalno i blisko surađivala dok je bila u Hrvatskoj, pa je najpozvaniji da o tome govori. Što reći nego – Bog joj dao pokoj duši, i čitajte je ne kao žrtvu nego kao vrsnu autoricu.
Nedjelja 19. ožujka. ČEGA BI SE SVE HRVATSKA TREBALA ODREĆI RADI SRBIJE
Što bi sve Hrvatska trebala učiniti u odnosima sa Srbijom, koji su navodno u posljednje vrijeme sve bolji? Odreći se Stepinca, Oluju priznati kao zločinačku a ne je slaviti kao oslobodilačku akciju, priznati da je protjerala 250.000 Srba a ne tvrditi da su otišli na poziv krajinskog vodstva i Beograda, ne govoriti o srpskoj agresiji... I na kraju smisliti neki drukčiji naziv za državu jer je riječ "Hrvatska" sama po sebi iritantna. Potpredsjednica Kluba zastupnika Europske pučke stranke (EPP) Željana Zovko u Europskom je parlamentu organizirala konferenciju pod nazivom "Blaženi Alojzije Stepinac – svjedočanstvo vjere, ustrajnosti i nade". Premda Srbija nije članica EU, njezin ministar vanjskih poslova, "europejac" Ivica Dačić, obrušio se na hrvatsku europarlamentarku te tvrdi kako su mnogi članovi Stepinčeva klera "aktivno sudjelovali u zločinima i masovnim ubojstvima i surađivali s ustaškim nacistima", posredno je u zločinima sudjelovao i sam Stepinac, a "u njima je ubijeno milijun nehrvata". Takve i druge laži pratile su i srpsku agresiju na Hrvatsku, kad je Dačić vodio Miloševićevu stranku te se do danas nije baš nimalo promijenio, kao ni šef mu Vučić. Srbija – postojanost zla.
Ponedjeljak 20. ožujka MESSI JE NAJVEĆI IGRAČ, NO JE LI I VELIKI SPORTAŠ?
Nogometaši su rijetki gosti na ovoj stranici, no na jednoj prvenstvenoj utakmici u Francuskoj bilo je nekoliko svjetskih "naj" pa zaslužuje osvrt. Najbolji igrač svijeta Messi izviždan je na susretu Rennesa i najbogatijeg svjetskog kluba PSG-a, koji se u povijesti nogometa najviše razbacivao novcem kupujući najbolje svjetske igrače. Ali osvajanja Lige prvaka koje se tim novcem htjelo postići nije bilo. Ipak, novac ne igra nogomet. Zbog tih neuspjeha, a i zbog ponašanja (svojevoljnog napuštanja treninga) Messi je od publike dobio što je zaslužio, pa ga Barcelona zove da joj se vrati. Ostao ili se vratio ili otišao u treći klub, argentinski genij neće čestito završti karijeru poput velikana Pelea, Maradone ili Zidanea. Netko jedanput reče – ako je netko i najuspješniji u nekom sportu ne znači da je veliki sportaš. Ne jednom Messi je pokazao da je i kao najveći svjetski talent – mali sportaš i čovjek, sitna duša, a s tom sitničavošću okrenuo je leđa jedinom klubu u kojem je dotad igrao i stekao svjetsku slavu, Barceloni. Posve je nezamislivo da u budućnosti neki klub u kojem je igrao svoj stadion nazove njegovim imenom i tako mu oda počast kao što je Napoli odao Maradoni.
Utorak 21. ožujka MUŠKOST JE U KRIZI, POVIJEST JU JE ISCRPILA I OSLABILA
Evo izazovnog nasova – "Je li muškost u krizi? Brojni negativni indikatori pokazuju da je tako". Tekst je nabrojio cijeli niz argumenata – svaki peti otac ne živi sa svojom djecom, više mladića živi s roditeljima nego sa suprugom ili partnericom, sinovi kasnije napuštaju roditelje nego kćeri, žene dvostruko češće pokreću rastavu nego muževi, studij upisuje manje mladića nego djevojaka, a još ih manje diplomira, trećina mladića između 18 i 24 godine lani nije imalo seksualno iskustvo, razina testosterona i broj spermija opadaju... Istina, dužina penisa u erekciji se povećava, ali pod utjecajem kemikalija u interakciji s hormonima. Žene mogu trijumfirati, ali se i žalostiti što je tome tako, a muškarci mogu biti razočarani što slabi muškost kao princip svijeta i opstanka. Možda i jest nevolja u tome što je mit o muškosti prevladavao u cijeloj povijesti, muškarci su bili gospodari, ratnici, izumitelji, industrijalci, preslika Boga i temelj čovječanstva. Te negdašnje uloge do danas su oslabile, pa je oslabila i muškost, pogotovo stoga što su se u neke bitne muške poslove uplele žene. Ali zapravo ništa se sudbinski nije promijenilo, muškost i ženstvenost ostaju opreke i izvor ljubavi.
Srijeda 22. ožujka KUPITI NOVI AUTO MAKAR SE I GLADOVALO
Često na ovoj stranici pišem o siromaštvu u Hvatskoj, koje je veliko po statističkim podacima, po istraživanjima i neposrednom uvidu, po mimimalcima i plaćama radnika, po stotinama tisuća umirovljenika koji od mirovine manje od 300 eura ne mogu preživjeti. No u koje god doba dana bio u gradu na svim me ulicama fasciniraju duge kolone automobila, i to ne bilo kakvih. Uglavnom elitne marke, a u mnogim autima samo jedna osoba. Čitam naslov – "Najnoviji podaci otkrivaju da možda i nismo tako siromašni: Hrvatska u samom vrhu EU po prodaji novih auta!" Odavno je većini Hrvata nezamislivo da nemaju automobil, koji je i potreba i statusni simbol, a valjda prvi put čitamo kako mnogi odlučuju kupiti novi auto i kako smo po tome i puno bogatijih država ostavili iza sebe.
Vjerojatno je to i posljedica želje da se kupi novi auto makar se obitelji uskratile nužnije stvari. Treba bar koliko-toliko biti – Mate Rimac. Koji se svakodnevnim paradiranjem u medijima nametnuo kao svjetsko automobilsko blještavilo u zemlji u kojoj su pučke kuhinje sve krcatije, a odlasci u inozemstvo zbog siromaštva sve brojniji. Državi koja ima Rimca i priliči da po novim autima bude u europskom vrhu, makar se i gladovalo.
Četvrtak 23. ožujka SELO SE ISELJAVA, ALI NOGOMET I TURIZAM CVATU
Kad sam bio dijete, toliko su zavisti u mome selu Zmijavcima izazivali ljudi koji su kadšto makadamskom cestom išli u Split gedati Hajduka. Prijenosi utakmica masovno su se slušali u kućama imućnijih koji su imali tranzistor. Vrhunski je nogomet bio i željen i nedostupan. No s vremenom put Splita, a i Zagreba, nisu išli samo navijači nego i nogomeni majstori poput Buljana i Tucaka iz susjednih Runovića i Gudelja iz Zmijavaca, a Zmijavci već dugo imaju drugoligaša Croatiju čije je nacionalno značenje upravo preraslo u internacionalno. Pojačao ga je bivši igrač Rome Kamerunac Albunyja Alemanji! Dobio je kuću s bazenom i postao atrakcija mališana. Kako su to selo kao i cijela Imotska krajina postali i odredište mnoštva turista, to podneblje je preko dva najveća ovodobna mita dobilo svjetsko značenje. No broj mu se stanovnika s negdašnjih 55.000 smanjio na oko 20.000. Nekad je imalo podosta industrije, a živjelo se najviše od poljoprivrede (vinova loza, duhan...), ali budući da toga više uglavnom nema, stara Imotska krajina više ne postoji. Sada je obuzeta onim što u povijesti nikad nije imala – turizmom i nogometom. Kao što i na nacionalnoj razini slavimo uglavnom – Dalića i more.
Petak 24. ožujka NERADNA NEDJELJA TJEDNI RAD ČINI SVETIM
Ne jednom zauzimao sam se za neradnu nedjelju, a sad čitam kako, prema anketi, 70 posto Hrvata podupire zabranu rada nedjeljom. Zapravo mi je nepojmljivo da se, poslije pada komunizma, uopće radilo nedjeljom, koja je i u bivšoj državi bila neradna. Bila je u biološkom, prirodnom čovjekovu ritmu, i duh i tijelo prihvaćali su je kao izniman dan za opuštanje, za raskošnije ručkove i okupljanje obitelji, za razonodu u kojoj su uživali i žene i muškarci i djeca. U slavu nedjelje nosila se nova odjeća, brijali su se muškarci koji to nisu činili u tjednu, žene su kuću i dvorišta nastojale učiniti što urednijim, nedjelju su osjećale i životinje koje nisu morale tegliti, a kao da je i cvrkut ptica ujutro bio veseliji. Poseban su ugođaj stvarala i crkvena zvona koja su pozivala na misu i kolone vjernika koji su išli u crkvu. U vinogradima i na drugim njivama, naravno, nije se radilo, ali su ih ljudi bezbrižno obilazili kao da su im govorili kako i oni taj dan trebaju mirovati. Kad bi bilo lijepo vrijeme, činilo se kao da ga je Bog za nedjelju učinio takvim. Protivnici neradne nedjelje govore o ekonomskim razlozima, kako će poslovi patiti, no upravo je nedjelja tjedni rad činila svetim. •