Bliski istok ulazi u novo geopolitičko poglavlje nakon pada Bashara al-Assada, s naglaskom na redistribuciji moći među globalnim i regionalnim igračima. Uz američke, ruske, turske, izraelske, iranske i europske interese, regija se suočava s izazovima očuvanja stabilnosti, izbjegavanja šerijatskog kaosa i redefiniranja utjecaja. Palestinci i Kurdi, često žrtve velikih dogovora, ostaju na marginama, dok nova Sirija obećava biti test međunarodne suradnje i dugoročnog mira. Bliski istok već je desetljećima epicentar geopolitičkih previranja, ali događaji iz posljednjeg desetljeća dodatno su intenzivirali borbu za prevlast i redefiniranje regionalnog poretka. Sirija je, kao ključna točka sukoba interesa globalnih i regionalnih sila, postala laboratorij za testiranje novog svjetskog poretka, dok političke i društvene promjene u arapskom svijetu dodatno destabiliziraju situaciju. Bliski istok prolazi turbulentno razdoblje koje neki analitičari opisuju kao preuređenje geopolitičke slagalice te mogućeg sporazuma među ključnim svjetskim i regionalnim silama: SAD-om, Rusijom, Turskom, Izraelom, Iranom i Saudijskom Arabijom te Katarom, uz suglasnost Europske unije. Promjene se promatraju u kontekstu sukoba u Siriji, transformacija koje su proizašle iz Arapskog proljeća te rizika stvaranja "libijsko-afganistanskog scenarija" u Siriji ako se ne postigne stabilnost.
Sirija je postala laboratorij za testiranje novog svjetskog poretka: Ostvaruje li se 'krvava granica'?
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Je li oboreni projektil u moskovskoj oblasti dugogočekivana ukrajinska balistička raketa FP-9?
Objavljene specifikacije za FP-9 opisuju projektil duljine oko 9,5 metara i promjera 1,1 metar, s navodnim dometom od otprilike 855 kilometara i velikom konvencionalnom bojevom glavom.
Dan D za kancelara Merza: ovih šest reformi ili ekonomski kolaps i bolan poraz od AfD-a
Rast je jedino mjerilo uspješne reforme, dok se današnja njemačka politika previše bavi raspodjelom postojećeg bogatstva, umjesto njegovim stvaranjem
Predsjedniku Milanoviću ovlasti je ograničio premijer Milanović - zakonom koji je sam napisao 2013.
Milanović NE može Kundidu u miru zapovijediti da tenkovi odu negdje gdje proračunom nije predviđeno. Milanović NE može Kundidu zapovijediti 100 sklekova. Kundid takve neposredne usmene zapovijedi NE smije izvršavati. Neizvršavanje zakonite odluke ministra obrane, zvao se on Kotromanović ili Anušić, jest kršenje ne samo zakona, već ustavnopravnog okvira diobe vlasti.
Prosječna neto plaća godišnje 17.000 eura: S plaćanjem režije kasni više od sto tisuća obitelji
Režije su gotovo iste – živio čovjek sam ili ih je u kućanstvu četvero. Samci za režije izdvajaju 23 posto, a višečlana obitelj 7 posto dohotka
Hormuz 2.0: Pregovori o miru pretvorili su se u pregovore o kontroli svjetske trgovine
Iako se u javnosti najveća pozornost posvećuje prekidu vatre, odmrzavanju iranske imovine i budućnosti nuklearnog programa, sve je jasnije da je Hormuz središnje pitanje
Ako neka država prkosi interesima Amerike, susrest će se unutarnjim pokretom za promjenu vlasti, kojim se financijski i organizacijski upravlja izvana. Ako postojeća vlast ignorira takva događanja, vrlo brzo dolazi do njene smjene. Međutim, ako se čelnik te vlasti počne opirati, počne proganjatai političke protivnike, rastjerivati demonstracije, onda počne proces stvaranja diktatora. Mainstream mediji pišu o njemu izrazito negativno, bez ikakvog poštovanja, Prikrivenim ili prozirno smišljenim sankcijama, guši se njegovo gospodarstvo i na taj način povećava siromaštvo. Ruši im se financijski rating, povećava se pritisak međunarodnih financijskih institucija, izmišljaju se razlozi za zamrzavanje vani deponirane imovine. Organizacije otvorenog društva i razne humanitarne otganizacije, učestvuju o organizaciji prosvjeda u koje se ubacuju nasilne grupe, koj izazivaju snage reda na upotrebu sile. O mrtvima i ozlijeđenima pišu sve novine svijeta. Traži se puštanje pritvorenih, čime se zatvara spirala neprekidnih pobuna, koje mogu biti potaknute bilo čime, ali sve cilljaju smjenu vlasti, kao da se sve loše u društvu događa samo zbog diktatora na vlasti. Ako i to nije dovoljno, ubacuju se naoružane skupine, koje se predstavljaju kao narodna opozicija i započinje građanski rat. Onda Amerika pristiže u pomoć, pa dovodi svoju vojsku, jer se "bori" protiv ubačenih naoružanih skupina. Itd.