Kad temperature prijeđu 30 stupnjeva, društvene mreže i mediji preplavljeni su savjetima za vlasnike kućnih ljubimaca. Ne ostavljajte psa u automobilu. Osigurajte dovoljno svježe vode. Izbjegavajte šetnje tijekom najtoplijeg dijela dana.
Sve su to važni savjeti. Problem je što većina pasa i mačaka koji tijekom ljeta završe na hitnom prijemu nisu bili zatvoreni u automobilu, nisu ostali bez vode i nisu bili zanemareni. Naprotiv, iza njih najčešće stoje brižni vlasnici koji su uvjereni da su učinili sve kako treba. Toplinski udar kod kućnih ljubimaca često nije posljedica nebrige, nego pogrešne procjene rizika.
Prva je zabluda da se pas ili mačka hlade poput čovjeka. Mi se znojimo i tako reguliramo tjelesnu temperaturu. Psi i mačke nemaju takav sustav. Njihov glavni mehanizam hlađenja temelji se na dišnim putevima. Kod pasa to vidimo kao dahtanje, dok su mačke u tome mnogo diskretnije. Kada temperatura okoliša postane previsoka ili je zrak izrazito vlažan, taj mehanizam postaje sve manje učinkovit. Organizam se pokušava ohladiti upravo zrakom koji je već pregrijan.
Druga je zabluda da su opasni samo ekstremno vrući dani. U stvarnosti se toplinski udari često događaju na temperaturama od 28 do 30 stupnjeva. Upravo tada vlasnici procijene da uvjeti nisu toliko opasni pa krenu na dulju šetnju, planinarenje, vožnju biciklom ili bacanje loptice. Na 40 stupnjeva većina ljudi zna da treba ostati u hladu. Na 30 stupnjeva često precijene sposobnost svog ljubimca da podnese napor.
Treća zabluda odnosi se na asfalt. Većina vlasnika zna da vruća podloga može izazvati opekline šapa. Međutim, mnogo je veći problem toplina koja se s nje širi prema cijelom tijelu. Pas se kreće svega nekoliko desetaka centimetara iznad užarene površine. Dok čovjek osjeća temperaturu na visini od gotovo dva metra, pas se nalazi u sloju zraka koji može biti znatno topliji. Ne hoda samo po vrućem asfaltu, već se cijelo vrijeme kreće kroz zrak koji je topliji od onoga koji mi osjećamo.
Četvrta zabluda odnosi se na posebnu skupinu u kojoj su brahiocefalične pasmine – francuski i engleski buldozi, mopsovi, bokseri, shih tzui, ali i perzijske mačke. Njihov problem nije samo vrućina nego i anatomija. Nosnice su sužene, dišni putevi otežani, a protok zraka ograničen. Zdrav pas pojačanim dahtanjem može povećati gubitak topline. Brahiocefalični pas ulaže napor već samim disanjem. Što se više zagrijava, intenzivnije dahće, a time dodatno otiču dišni putevi. Tako nastaje začarani krug koji može završiti izrazito otežanim disanjem, kolapsom, pa nažalost i uginućem. Ono što je za labradora neugodno vruće poslijepodne, za francuskog buldoga može biti hitno, za život opasno stanje. Ipak, pogrešno je misliti da su ugrožene samo te pasmine. Jedan od najčešćih problema predstavlja pretilost. Pas s 20% težine viška tijekom ljeta praktički nosi vlastitu zimsku jaknu dvadeset četiri sata dnevno.
Peta je zabluda da hladovina automatski znači sigurnost. Hlad sprečava dodatno zagrijavanje od sunčevih zraka, ali ne hladi organizam. Ako je zrak vruć, pas u hladu i dalje udiše vruć zrak. Zato se toplinski udar može razviti i kod pasa koji cijeli dan borave u dvorištu, imaju vodu i nisu izloženi izravnom suncu.
Šesta je zabluda da će vlasnik uvijek na vrijeme primijetiti problem. Kod pasa su znakovi često očiti: pretjerano dahtanje, slabost, povraćanje i kolaps. Kod mačaka je situacija mnogo suptilnija. One se povuku u svoju kutiju, manje jedu i manje se kreću. Vlasnici to često pripišu ljetnoj lijenosti ili činjenici da se mačka "samo skriva od vrućine", a zapravo promatraju prve znakove ozbiljnog toplinskog udara.
I konačno, sedma i možda najopasnija zabluda glasi: "Moj ljubimac ima dovoljno vode." Voda je nužna, ali sama po sebi nije zaštita od toplinskog udara. Pas ili mačka mogu imati punu zdjelicu vode i svejedno razviti toplinski udar ako su izloženi visokim temperaturama, sparini ili fizičkom naporu.
Ljeto ne možemo promijeniti, ali možemo promijeniti način na koji razmišljamo o njemu. Tijekom toplinskog vala nemojte se pitati samo ima li vaš ljubimac dovoljno vode. Pitajte se može li se u uvjetima u kojima se nalazi uopće učinkovito hladiti. Upravo u odgovoru na to pitanje često leži razlika između obične ljetne šetnje i borbe za život na hitnoj veterinarske klinike.