Da osječki tramvaji voze do Berlina, sestre Anica Adamček zvana Lili i Verica Bosanac mogle bi reći kako svakoga mjeseca prevale put do toga grada i natrag. I to za upravljačem tramvaja. Tramvaj im je radno mjesto već 29 godina, a po osječkim ulicama svakodnevno odvoze stotinu kilometara.
Svi ih znaju
– Nemamo nijednog muškarca u obitelji koji je profesionalni vozač, samo nas dvije – smješkaju se 56-godišnja Anica i šest godina mlađa Verica, zaposlenice Gradskog prijevoza putnika. Putnici odavno znaju za sestre, nikamo se one ne mogu skriti jer ih uvijek netko prepozna.
– Kad vide jednu od nas, uvijek pitaju za onu drugu, gdje je, je li bolesna, šalju pozdrave. Donesu nam i jabuke, bombone, čokoladu, pa čak i kavu. Kad pitamo čemu to, odgovore nam: ‘Vas dvije sestre to ste zaslužile’ – kažu.
Kad je Verica nakon završene tekstilne škole upisivala fakultet želeći postati dizajnerica odjeće, nije ni sanjala da će cijeli radni vijek provesti na tračnicama. Fakultet je napustila i u 21. godini postala najmlađa vozačica tramvaja u bivšoj Jugoslaviji, a 2001. proglašena je najboljom vozačicom tramvaja u Hrvatskoj. Trenutačno je Verica i jedina žena instruktor vožnje tramvaja u državi. A obje su počele raditi kao kondukterke. Prvo Anica 1974., a pet godina poslije pridružila joj se tada maloljetna Verica. – Verici je trebao novac za more, a mi smo baš trebali konduktere – prisjeća se Anica.
Iako upravljaju “muškim” vozilom, spremno se hvataju u koštac sa svim problemima. Odrađuju same sitne popravke na tramvajima, “naštelavaju” vrata, popravljaju ogledala, a incidentne situacije prevladavaju trikovima.
– Pijanom sam putniku, koji je bio neugodan i nije imao kartu, uzela šešir s glave i iznijela ga van na klupu. On je otišao po šešir, a ja zatvorila tramvaj i stisnula gas – navodi Anica. Zna problematičnim pijancima dati pet kuna i zamoliti ih da pričekaju drugi tramvaj.
Verica se pak prisjeća pijanog mladića kojega na posljednjoj stanici nije mogla probuditi. – Izašao je tek kad sam rekla “majstore, fajront, zatvaramo”.
Putnice neugodnije
Zanimljivo je da su neugodnije prema njima upravo žene, osobito ako ih se upozori da imaju neispravnu kartu. Anica je svojedobno od jedne dobila i pljusku, a nisu rijetke ni pogrdne riječi.
Svoj posao vole, nisu ga željele ostaviti ni za vrijeme rata. Kad se pucalo, djecu su biciklom vozile kod bake s jednog na drugi kraj grada te odlazile u remizu. Iz tramvaja će zajedno i u mirovinu, otprilike za pet godina.