Razglednice danas više nisu nužno sredstvo svakodnevne komunikacije, ali njihova vrijednost nije nestala – samo se promijenila. Danas su prije svega uspomena s putovanja, kolekcionarski predmet, povijesni dokument i svojevrsni osobni dar. Rukom ispisana razglednica ima emocionalnu vrijednost koju digitalne poruke teško mogu zamijeniti, a povjesničarima, etnolozima i urbanistima stare razglednice predstavljaju vrijedan izvor podataka o izgledu gradova, običajima, modi i svakodnevnom životu prošlih vremena. U Slavoniji su u kratkom vremenu otvorene dvije izložbe razglednica, svojevrsno svjedočanstvo prošlosti Slavonskog Broda i Lipika. Prilika da digitaliziraju petstotinjak razglednica iz privatne zbirke dugogodišnjega kolekcionara Dražena Cvitkovića, smještenih u razdoblje od 1898. godine do 1980-ih, potaknula je brodski Državni arhiv da na ovaj način upozori na vrijednost razglednica, ali i kolekcionarstva. Tako je nastala izložba "Brodske vedute: razglednice izgubljenog vremena".
– Razglednice su jako zanimljive. Govore o povijesti, prošlosti koje više nema. Kolekcionarstvom se bavim pedesetak godina, a specijalnost su mi vrijeme Austro-Ugarske, Slavonija, sela, Slavonski Brod – rekao je Cvitković, koji je svoju zbirku darovao Državnom arhivu. U Lipiku je, pak, otvorena izložba autorice Nives Matijević "Lipik kroz vrijeme", čiji središnji dio čini više stotina starih razglednica koje se prvi put mogu razgledati u kronološkom slijedu od kraja 19. stoljeća do novijih vremena. Među mnoštvom izloženih ističe se najstarija poznata razglednica Lipika, poslana 15. kolovoza 1893. u Transilvaniju. Radi se o litografiji koju je tiskao poznati izdavač Ottmar Zieher iz Münchena. Ravnateljica lipičke knjižnice Jasna Molnar Kukić istaknula je kako su izložbom oživljene slike nekadašnjeg Lipika – njegova ljepota, razvoj, svakodnevni život ljudi i povezanost s vremenima koja su ostavila dubok trag u povijesti. – Svaki predmet nosi svoju priču, a svaka razglednica čuva djelić sjećanja na ljude, mjesta i događaje koji su oblikovali identitet našega kraja – rekla Molnar Kukić.
Prva službena razglednica na svijetu tiskana je 1. listopada 1869. u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji. Bila je poznata kao "dopisnica" (Correspondenz-Karte), a osmislio ju je austrijski ekonomist Emanuel Herrmann. Već tijekom 1870-ih ideju prihvaćaju i druge europske države, a ubrzo se pojavljuju i prve ilustrirane razglednice, koje će postati iznimno popularne. Značaj razglednica tijekom vremena znatno se mijenjao. U drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća bile su jedan od najbržih i najjeftinijih načina komunikacije. U mnogim europskim gradovima pošta se dostavljala i nekoliko puta dnevno pa su ljudi razglednicama dogovarali sastanke, javljali svakodnevne novosti ili slali kratke obiteljske poruke. Nakon razvoja telefona, a osobito interneta i pametnih telefona, njihova komunikacijska uloga gotovo je nestala, ali su zadržale kulturnu, turističku i sentimentalnu vrijednost. Povjesničari razdoblje od približno 1895. do početka Prvog svjetskog rata, odnosno od 1900. do 1915., nazivaju "zlatnim dobom razglednica". Napredak fotografije i tiskarskih tehnika omogućio je masovnu proizvodnju kvalitetnih ilustriranih razglednica, a njihovo je skupljanje postalo pravi društveni fenomen.
Tragovi prošlosti
Razmjeri tadašnje proizvodnje bili su impresivni. Procjenjuje se da je samo u SAD-u 1913. godine poslano oko 900 milijuna razglednica, dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu oko 1910. godišnje poslano približno 800 milijuna primjeraka. Danas su naklade višestruko manje. Globalne brojke teško je precizno utvrditi jer više ne postoje jedinstvene statistike, no u većini zemalja proizvodnja je pala za desetke puta u odnosu na početak 20. stoljeća. Razglednice se danas tiskaju uglavnom za turistička odredišta, muzeje, galerije i kolekcionarsko tržište, dok ih šalje samo manji dio putnika. Primjerice, nedavno britansko istraživanje pokazalo je da razglednicu tijekom godine pošalje samo otprilike četvrtina stanovnika, a više od polovine mlađih ispitanika nikada nije poslala nijednu razglednicu. Paradoksalno, upravo zato što su postale rijetke, razglednice danas imaju veću simboličku vrijednost nego u vrijeme kada su bile svakodnevica. Umjesto običnog sredstva komunikacije, postale su trajna uspomena, mali, rukom ispisan znak pažnje i vrijedan dokument vremena.