Prvi udar na britansku bazu nakon 1986.: Širi li se bojište na Europu?

Napad dronom na RAF Akrotiri u nedjelju navečer zvučao je kao vijest s tuđeg ratišta. No baza je britanska, od hrvatskog saveznika i nalazi se na Cipru, članici Europske unije. 

Britanska vlada u ponedjeljak je ponavljala istu rečenicu: "Ujedinjeno Kraljevstvo nije u ratu". Ministar za Bliski istok Hamish Falconer nastupio je gotovo smireno, ali bez dvojbi. „Ujedinjeno Kraljevstvo nije u ratu“, rekao je, iako je London u međuvremenu pristao dopustiti Sjedinjenim Državama korištenje britanskih baza za napade na iranske projektile i lansirne položaje.

Ta rečenica  “nismo u ratu” - zvuči drukčije kada pista u Akrotiriju bude pogođena dronom, makar uz minimalnu štetu i bez ozlijeđenih. Prema britanskim dužnosnicima, bespilotna letjelica pogodila je uzletno-sletnu stazu kasno u nedjelju. Nije jasno je li lansirana izravno iz Irana ili ju je poslala neka od skupina bliskih Teheranu, poput Hezbolaha. Dvanaest sati poslije sirene su se ponovno oglasile, a u zrak su poletjeli Typhooni i F-35. Lokalni stanovnici pokazivali su poruke koje su dobili od uprave baze: upozorenje na “stalnu sigurnosnu prijetnju” i savjet da se klone prozora.

Ciparske vlasti tvrde da su u ponedjeljak presretnuta dva drona usmjerena prema otoku. Time je sukob koji je tinjao između Washingtona i Teherana fizički zakoračio na teritorij EU-a. Akrotiri nije obična baza, nego je glavno britansko uporište za operacije na Bliskom istoku, korišteno u misijama protiv Islamske države u Siriji i Iraku te protiv Huta u Jemenu. Britanija je tu i drugu bazu na Cipru zadržala još 1960., nakon ciparske neovisnosti. Nije prvi put da su napadnute - 1986. libijski militanti zasuli su ih minobacačima i raketama, pri čemu su tri osobe ranjene, piše Euronews.

Posljednjih tjedana London je dodatno ojačao prisutnost: raspoređeni su dodatni F-35, radarski sustavi i protudronska obrana. Obitelji vojnog osoblja sada se premještaju iz baze u obližnji smještaj, preventivno.

Politički ton u Westminsteru je oprezan. Vlada nije sudjelovala u prvim američko-izraelskim napadima na Iran niti je dopustila korištenje britanskih baza u Engleskoj ili na Diegu Garciji. No premijer Keir Starmer u nedjelju je promijenio stav i odobrio korištenje baza za napade na iranske projektile. Odluka je, kaže, donesena nakon iranskih napada na britanske interese i saveznike u Zaljevu te je u skladu s međunarodnim pravom.

Naglasio je da britanske baze ne smiju biti korištene za napade na političke ili gospodarske ciljeve u Iranu. “Ne pridružujemo se tim udarima”, poručio je, ali u istoj rečenici potvrdio nastavak obrambenih aktivnosti. Iz Washingtona je stigla drugačija nota. Predsjednik Donald Trump javno je izrazio razočaranje, tvrdeći da je Starmer predugo vagao prije nego što je dopustio korištenje baza. Savezništva su u ovakvim trenucima praktična, ali i krhka.

U britanskoj javnosti lebdi jedno staro ime: Irak. Odluka Tonyja Blaira da 2003. povede zemlju u rat uz SAD i danas je otvorena rana u britanskom društvu. Poginulo je 179 britanskih vojnika, tisuće Iračana i gotovo 4.500 američkih vojnika. Vlada sada želi izbjeći sličnu spiralu, ali kritičari upozoravaju da brzi razvoj događaja lako briše granice postavljene na papiru. Laburist John McDonnell poručio je da se Britanija ponovno uvlači u opasnu situaciju slijedeći SAD. U trenutku kad dronovi padaju na piste, a borbeni avioni uzlijeću s europskog tla, rasprava više nije apstraktna.