„Nakon što sam saznala da nosim trojke suprugu sam u šali rekla da je najbolje da više ne idem na ultrazvuk, jer su na svakom pregledu otkrivali po jedan novi život u meni. Kada su liječnici u konačnici ustanovili da nosim petorke, rekli su mi da je trudnoća visokorizična te sam odmah, početkom prosinca, smještena u Petrovu bolnicu, gdje sam pod budnim okom liječnika ostala sve do porođaja. Nije bilo lako, tlak mi je divljao, šećer je morao biti pod stalnom kontrolom, a s pet beba koje sam nosila, bila sam i jako teška te sam morala mirovati“, prisjetila se Gordana Prnjak, za Večernji list. U sveopćoj gužvi bebe su bile toliko isprepletene da ona i suprug, sve do samog porođaja, nisu doznati kojeg su djeca spola, no ionako im je važno bilo samo jedno – da svih pet beba na svijet dođe živo i zdravo.
Iako sretni nakon saznanja da će postati roditelji, supružnici Prnjak su bili itekako svjesni da, s obzirom na visoku rizičnost, Gordana trudnoću možda neće uspjeti iznijeti do kraja. Dogovorili su se stoga da nikome, pa čak niti njihovim roditeljima, ne kažu da nosi petorke. „Liječnici su bili skeptični, nisu vjerovao da ću uspjeti iznijeti trudnoću i da će svih pet beba doći na svijet živo i zdravo. I sama sam se pribojavala da se 'u toj gužvi' nekome od njih nešto ne dogodi, da ne izgubim neku od beba, jer od prvog sam ih trenutka sve silno zavoljela“, ispričala nam je Gordana.
Svojih je pet beba brižno nosila puna 34 tjedna, nakon čega je, odlukom liječničkog konzilija, carskim rezom 13. lipnja 1995. rodila prve hrvatske petorke začete izvantjelesnom oplodnjom. Iako dame imaju prednost, led su hrabro probila dva dječaka, nakon kojih je na svijet stigla djevojčica, a potom ponovo dječak i kao šećer na kraju još jedna djevojčica. Od 9 sati i 7 minuta pa do 9 sati i 11 minuta Gordana je pet puta postala majka - na svijet su došli Daria, Mihaela, Antonio, Luka i Domagoj. Najlakša beba bila je djevojčica, teška samo 1450 grama i duga 40 cm, dok je najteži i najduži, s 1570 grama i 52 centimetra, bio dječak koji je prvi ugledao svijet. Iako su svi rođeni zdravi, jedno su vrijeme morali bili u inkubatorima. Iz bolnice su kući mogli tek kada dosegnu težinu od 2200, odnosno 2500 grama. Kako Gordana svoju djecu nije željela ostaviti, nakon sedam i pol mjeseci provedenih na odjelu tijekom trudnoće, nakon poroda je još dva mjesec ostala u bolnici, bdijući nad svojim bebama.
„Ovo je bio treći i uspješan pokušaj postupka izvantjelesne oplodnje. U postupku smo dobili šest jajnih stanica, od kojih se pet oplodilo. Iako je, zbog rizičnosti višestrukih trudnoća danas pravilo da se ostave najviše tri zametka, a ostali se zamrzavaju, nakon procjene biologa da su perspektivna dva zametka, a mi iz etičkih razloga ne smijemo baciti ni one koji to nisu, svih pet smo implantirali“, pojasnio je tada dr. Miško Jurković, koji je vodio trudnoću te porodio petorke. Rođenje petorki bio je velik uspjeh liječnika u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porođaje u čijem su konziliju, uz dr. Jurkovića, bili i prof. Veselko Grizelj, prof. Ivan Kuvačić i docent Velimir Šimunić. No, velike zasluge za održavanja implantacije zametaka dr. Jurković je tada pripisao i iznimno jakoj osobnosti majke, koja je strpljivo podnosila sve tegobe trudnoće.
„Njih je šestero 'jelo iz istog tanjura' te smo pacijentici u više navrata morali dati crvena krvna zrnca. Višestruke su trudnoće rizične, a petočlane najčešće završe spontanim pobačajem. U ovom smo slučaju došli do 34 tjedna. Mogli smo i dulje, no odlučili smo se za porođaj, jer bi u drugom slučaju majka patila, a djeca nazadovala“, rekao je dr. Jurković. Prve hrvatske petorke 'iz epruvete' ujedno su i posljednje, ne samo zbog iznimno male vjerojatnosti da se priča slična ovoj obitelji Prnjak sretno završi, nego i zbog novih, hrvatskih zakona. Naime, prema Zakonu iz 2012. godine dozvoljeno je vratiti dva zametka, a samo u iznimnim slučajevima loše prognoze i tri.
Čim su izašli iz rodilišta, petorke i njihovi roditelji našli su se u fokusu svih medija, pa čak i predsjednika države. Čestitke i dobre želje pristizale su sa svih strana, no više je, kako kaže Gordana, bilo pompe nego li konkretne pomoći. Mališane je kod kuće spremno čekalo pet kinderbeta, a u pomoć su odmah priskočile bake i djedovi, rodbina i prijatelji. Prvi tjedan bio je težak i kaotičan, a onda su, prisjeća se Gordana, 'uhvatili ritam'. Kako su djeca rasla, neminovno su rasli i troškovi, s tim da se sve što treba jednom djetetu u domu supružnika Prnjak moralo množilo s pet, od odjeće i obuće, preko školskog pribora, pa do pet maturalaca.
Danas, 13. lipnja, prve hrvatske petorke 'iz epruvete' slave svoj 31 rođendan. U obiteljskoj kuću u Donjoj Lomnici, nedaleko Velike Gorice, supružnici Gordana i Željko sada žive sami. Iako im nedostaju žamor, smijeh i gužva za stolom, nakon što su svu djecu postavili na noge, sada proživljavaju, kako kažu, svoju drugu mladost, sretni i zadovoljni što su njihove bebe, danas odrasli i zreli ljudi, koji žive svoje snove.
Luka je završio zrakoplovnu školu i radi na aerodromu u Münchenu, Antonio je završio Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu te radi u IT sektoru. Mihaela je završila novinarstvo i zaposlena je u PR odjelu, jedne zagrebačke firme, Darija također ima visoku stručnu spremu, a radi kao odgajatelj u Velikoj Gorici, dok je Domagoj fizioterapeut momčadi HNK Gorica, a upravo je on, rekavši sudbonosno 'Da', roditeljima doveo prvu snahu.
„Danas više nismo samo roditelji, prije dvije godine postali smo i baka i deda. Led roditeljstva probio je naš sin Domagoj, a igrom sudbine na svijet nije došlo samo jedno unuče, nego blizanci. Obitelj je sada brojnija za još dva prelijepa dječaka. Maleni Ante i Jakov naša su velika radost, a iz godine u godinu spremamo i svadbe. Od petero naše djece, troje ih je u braku, a četvrto će sudbonosno da izreći u srpnju ove godine“, kaže za Večernjak uvijek nasmijana i vedra majka prvih i posljednjih hrvatskih petorki iz epruvete, Gordana Prnjak.
Jako lijepa priča. Sretno svima!