SLATINSKI DRENOVAC - Već 12 godina u ratom opustošenu Slatinskom Drenovcu nije zasvijetlila žarulja niti je zazvonio telefon, a od nekadašnjih 180, 33 stanovnika u treće su tisućljeće ušla sa svijećama. To je vrlo vjerojatno jedino selo u Hrvatskoj u kojem HEP, Hrvatski telekom ili HTV nemaju ni jednoga dužnika. - Divljih svinja i lisica u selu je kao u gori lista, pa se ne isplati ništa saditi na zemlji - kažu stanovnici koji, unatoč nesvakidašnjim životnim teškoćama i nebrizi vlastite države, tvrdoglavo žive u selu u koje vijesti stižu samo preko tranzistora. Do Slatinskog Drenovca ne vozi autobus, pa svaki odlazak k liječniku u obližnju Orahovicu stanovnike stoji stotinjak kuna. Doznajemo da selo nema struje zbog zaostalih mina.
- Živjelo se ovdje i bolje i ljepše, ali je rat sve to srušio. Ovdje sam dočekao osloboditelje, ali sam deset godina živio u progonstvu. Vratio sam se prije tri godine. Imamo vodu, ali bez struje se teško živi. Treba nam i telefon, i ambulanta, i autobus. Prije dvije godine delegacija sela bila je i kod predsjednika Stjepana Mesića. Obećao nam je da će struja stići, ali očito nešto "škripi". Država bi nešto morala učiniti, a ne samo sve ovo predati lovcima. Nekad je selo lijepo živjelo od turizma, šumarstva i lovstva, ali se bez struje ne može. Za petrolej, svijeće i plinske uloške mjesečno trošimo oko 600 kuna, triput više nego što bi nas stajala struja - kaže umirovljeni učitelj Mijo Kubinčan. Doznajemo da je na račun HEP-a lani država uplatila oko 2,5 milijuna kuna za dalekovod do sela i rekonstrukciju niskonaponske mreže koja bi trebala početi na proljeće. Stanovnici traže da im općina Čačinci, kojoj selo pripada, dok struja ne dođe u selo, subvencionira barem visoke troškove za svijeće i petrolej. Na to im odlazi više od polovice mirovine, od koje preživljava većina stanovnika Slatinskog Drenovca.
Dragutin Šantoši