Večernji list nekoliko je puta objavio reagiranja čitatelja Mate Ćavara i Josipa Devčića o tome što je američki predsjednik Nixon izjavio u svojem posjetu Zagrebu, a i inače u povodu proslave obljetnice Hrvatskoga proljeća. I u drugim časopisima ili novinama bili su različiti osvrti, je li njegov govor potaknuo demokratska gibanja u Hrvatskoj itd., no nitko nije objavio tekst, što je i o čemu predsjednik Nixon govorio. Dostavljam vam njegovu Zdravicu objavljenu u časopisu Kritika broj 14 iz 1970. godine, pa neka čitatelji novije generacije pročitaju što je zapravo i s kim govorio predsjednik Nixon:
"Na velikom svečanom prijemu koji je u čast dolaska američkog predsjednika Richarda Nixona priredio predsjednik Sabora SR Hrvatske Jakov Blažević razmijenjene su zdravice. Predsjednik Nixon je doslovno rekao:
"Gospodine predsjedniče Sabora, predsjedniče Tito, Vaše ekselencije, prijatelji iz Jugoslavije i iz Sjedinjenih Američkih Država.
U odgovoru na Vaše ljubazne riječi želio bih najprije zahvaliti na ljubaznoj dobrodošlici koju ste nam ovdje priredili. Htio bih također istaći da je u čitavom mom radu, kao predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, ovo prvi put da prilikom posjeta jednoj zemlji, a to je slučaj bez presedana, posjećujem dva grada, da dolazim u glavni grad zemlje i u još jedan drugi grad. Zahvaljujem na tome predsjedniku Titu. I u ovom historijskom gradu sjećam se velikog doprinosa što su ga ljudi, narodi ove zemlje i ovoga kraja dali Sjedinjenim Američkim Državama.
Gospodine Predsjedniče, to je onaj doprinos što ste ga i Vi jučer u svom govoru spomenuli. Kad se već nalazim kao posjetilac u ovom gradu, pomišljam i na to što taj grad znači Jugoslaviji, što on znači svijetu. U svojoj je povijesti taj grad često razaran, razarali su ga požari, razarali su ga potresi, poplave, brojne prirodne nepogode sručile su se na njega i više puta. U svih ovih osam ili devet stoljeća duh ovoga grada, grada Zagreba, duh Hrvatske nikada nije uništen i nikada nije porobljen. I upravo to je bio taj snažni duh koji sam vidio na licima tisuća ljudi koji su nas pozdravljali danas prilikom dolaska. To je duh koji je ovoj velikoj zemlji omogućio da preživi sve opasnosti i nedaće povijesti i da postigne svoj današnji položaj, jedan od vodećih položaja u svijetu. Osim toga, to je duh što ga predsjednik Tito i svi oni koji su se borili na njegovoj strani i s njime rame uz rame, sami personificiraju.
I zato mislim da bi u ovome trenutku bilo potrebno da svi odamo poštovanje ovoj zemlji, ali ne samo njezinim fizičkim osobinama, ne samo zemlji kao takvoj, ne zgradama, njezinim fizičkim elementima, već u prvom redu da odamo poštovanje velikim ljudima koji žive u ovoj zemlji. Ljudima čiji duh nikada nije bio porobljen, nikada nije i neće biti uništen.
Hrvatska će uvijek živjeti. Jugoslavija će uvijek živjeti. Živjela Jugoslavija, živjela Hrvatska.""
Čitatelj Josip Devčić u svojem članku od 29. siječnja o. g. navodi kako nitko od svjetskih tadašnjih državnika kao, Hruščov, Naser, Reza Pahlavi i Haile Selasije nisu posjetili Zagreb, što nije istina, već su oni i posjetili Zagreb uvijek u pratnji Tita i vozili se otvorenim automobilima.