Jedan mladi liječeni alkoholičar ljetos je prolazio najteže trenutke svoga života. – U tom trenutku mislio sam da ću umrijeti. Imao sam sigurno gotovo 4 promila u sebi. Kada se probudite u toj sobi, na psihijatriji, zavezani za krevet, sve zbog alkohola, onda ne možete više ni sebi niti drugima lagati – ispričao je muškarac za Radio Mrežnicu.
Prvo pijanstvo, nimalo bezazleno, dogodilo se u 13. godini. U vremenu koje je uslijedilo pio je sve više. Kao tinejdžer gotovo svaki vikend provodio bi u društvu u kojem se točio alkohol. Ambiciozan kakav je bio, upisao je i fakultet. Međutim, ni to nije bio dovoljan dobar razlog da ne pretjeruje u piću. Štoviše, sve se još dodatno pogoršalo. – Studirao sam u Zagrebu i svaki dan sam putovao. Nikada nisam tamo živio. Čekate vlak, nemate što raditi, i kako onda najbolje ubiti vrijeme? Pa taman je to negdje tri, četiri piva "s kompićima”. Često sam znao biti i solo, nije mi nikada samoća smetala – kazao je.
– Nije me društvo tjeralo da pijem, ali činjenica je da sam još od malih nogu točno znao što je alkohol. U mojoj obitelji postoji veliki problem s alkoholom, i s mamine i s tatine strane obitelji. Nažalost, ni ja nisam bio iznimka. Vrlo rano su svi vidjeli kamo bi sve to moglo otići. Gledali su me kako lagano “klizim”. Pretpostavljalo se da će tako biti– dodao je. Danas to vidi kao glavni razlog da se sada mora boriti s pijanstvom.
– Kada pijete, nije to uvijek zato što volite alkohol. U mom slučaju bilo je i toga jer ja sam stvarno volio okus alkohola i volio sam osjećaj koji on pruža. Ali, uvijek se pije da bi se riješio neki drugi problem. Ja sam vrlo depresivna osoba. Alkoholom sam to pokušao izliječiti. Ne čak ni toliko da se osjećam sretnim, bila je dovoljna činjenica da u tim trenutcima pijanstva nisam mrzio samoga sebe – kazao je.
– Nije mi bilo bitno što pijem. U početku nisam mogao pogledati votku i žuju, ali kasnije ni to više nije bio problem. Bijelo vino, crno vino, šljiva, loza, likeri, sangrija, što mi je već došlo pod ruku, sve sam pio. Od svega, najviše sam volio pivo i šljivu – kaže.
– Sjedio sam sam u naslonjaču, doma, bez ikoga. Nije mi toliko ni smetala ta samoća, ja sam oduvijek bio solo igrač pa sam solo i pio bez problema. I dok sam tako sjedio, rakija je išla kao voda, razmišljao sam si: “J*****, alkoholičar si.” Još tada postalo mi je jasno da neću dugo moći lagati sebi i drugima – dodao je.
Dno dna, kada je zamalo i umro, dotaknuo je ljetos. – Probudio sam se na karlovačkoj psihijatriji, zavezan za krevet. Bio sam bez svijesti, sav u mokraći, nisam znao gdje sam. U tom trenutku mislio sam da ću umrijeti. Bila je to prekretnica kada sam shvatio da više ne mogu lagati – kaže dodajući da se prijavio na liječenje.
U tom razdoblju još uvijek je uspijevao održati status studenta, što mu je iziskivalo veliki napor. Dio dana provodio je na fakultetu, dok je drugi dio dana bio rezerviran za liječenje u karlovačkoj dnevnoj bolnici. – Vrlo brzo sve je postalo previše intenzivno za moje tijelo. Nisam to mogao izdržati. Kada počne odvikavanje od alkohola, možete se slobodno pozdraviti s bilo kakvim spavanjem. Takav bez energije, uz veliki napor, nisam uspio izdržati. Kako sam rekao, u svemu sam solirao u životu, pa sam tako nastavio i sâm se liječiti – kazao je za Radio Mrežnicu.
– Nisam uspio sam. Nakon 70 dana recidivirao sam. To je važno znati, sam čovjek ne može uspjeti. To je vrlo, vrlo teško – kaže i dodaje da je krenuo u drugi pokušaj mijenjanja svog života. Drugi put prijavio se na liječenje u karlovačku dnevnu bolnicu koja mu i dalje pruža podršku.
– Liječenje ide u više faza. Prvo se koriste lijekovi, kao što je u mom slučaju bio diazepam. Primjenjuje se i radna terapija. Važno je da nešto radite rukama, da su one uvijek zauzete. To uvelike pomaže. Sve vam je u glavi. Vi sami prvi morate osvijestiti da je gotovo. Nema više. Takve misli vas moraju voditi. U glavi zaista treba biti jak – kaže.
Cijeli proces olakšala je i podrška drugih ljudi koji su prošli kroz isto. Osim u bolnici, podršku je pronašao i u klubu liječenih alkoholičara “Prijatelj” čiji je aktivni član. Iskušenja su uvijek tu, kaže dodajući da je ova borba psihički teška. Danas je trijezan 423 dana, promijenio je život i to do onog najmanjeg detalja. Čašu koja je redovito bila u njegovoj ruci sada je zamijenio za utege u teretani, zdravo se hrani, rekreativno se bavi sportom, ima stabilan posao i konačno, vjerojatno prvi put, drži konce života u vlastitim rukama.
Video: Pijan autom naletio na dijete, teško ga ozlijedio pa pokušao pobjeći
Kada se probudio bio je bez svijesti???!!!