'Artuković je rekao: ‘Mi ćemo riješiti židovsko pitanje na način kako su to riješili Nijemci’' – Goldstein razotkriva planove NDH i otvoreno priznanje ustaša

Gost emisije Povijesni dijalozi bio je povjesničar Ivo Goldstein, koji je govorio o povijesti Židova u Hrvatskoj. Prije svega je napravio kratki povijesni presjek tragova Židova na prostoru današnje Hrvatske, dalmatinskih gradova, Zagreba i Osijeka od razdoblja antike i srednjega vijeka do razdoblja 18. stoljeća i Edikta o toleranciji cara Josipa II. 1782. koji je omogućio naseljavanje Židova u Banskoj Hrvatskoj.

Goldstein je istaknuo da su Židovi u srednjem i ranom novom vijeku živjeli na rubu društva, bili obespravljeni i nisu smjeli imati nepokretnu imovinu niti se baviti zemljoradnjom. Trgovina i posuđivanje novca bile su jedine djelatnosti u kojima su se mogli ostvariti. Proces naseljavanja išao je sporo, da bi oko 1900. bilo oko 20 tisuća Židova, dok je u Mađarskoj bilo 600 tisuća, a u Rumunjskoj 800 tisuća. Na teritoriju tadašnje Austrougarske bilo je oko 2,5 milijuna Židova.

Goldstein je naglasio polaganu integraciju i asimilaciju u Hrvatskoj. Prva generacija govorila je njemački i mađarski, a druga hrvatski jezik. Objasnio je razliku između sefardskih, Aškenaza i talijanskih Židova. Aškenazi su većina doseljenih Židova nakon 18. stoljeća. Sefardi su prognani iz Španjolske u 15. stoljeću, dio se nastanio u dalmatinskim gradovima i BiH, a Talijanski Židovi su autohtona skupina s tradicijom iz Rimskog Carstva.

Goldstein je opovrgnuo predrasude o bogatstvu Židova: „Postoji percepcija, ja bih rekao predrasuda, da su svi Židovi bogati. To nije istina. Bilo je i puno sirotinje.“ Većina Židova bila je srednja građanska klasa, u 18. stoljeću pretežno trgovci, obrtnici i gostioničari. Zanimljiva je bila trgovina pijavicama iz Slavonije koje su se izvozile do Francuske. Njihova poduzeća bila su obiteljska i dobro organizirana, što je omogućavalo dobre trgovačke veze. Prednost Židova bila je i u obrazovanju: odmalena su morali znati čitati i pisati, dok je nepismenost u Europi i Hrvatskoj bila preko 50 posto. Druga generacija financijski je ojačala i slala djecu na školovanje, što je omogućilo etabliranje odvjetnika i liječnika, s udjelom 17% i 26% u odnosu na ukupnu populaciju od 1% Židova.

Goldstein se osvrnuo i na predrasude i bizarnosti o Židovima početkom 20. stoljeća, uključujući vjerovanja da trudne Židovke piju krv, što je stvaralo podlogu za antisemitizam. Spomenuo je i svećenika iz 1896. koji je odlučno odbacio takve teze kao apsolutnu laž. O antisemitizmu je rekao da se javlja već u trećem–četvrtom stoljeću prije Krista u Aleksandriji i Rimskom Carstvu. Židovi su masovno odvedeni kao roblje iz Izraela, a neke zajednice su opstale, što pokazuje kontinuitet naseljavanja od dvije tisuće godina. Kršćanstvo je razvilo protužidovski stav i ksenofobiju, a Židovi su stoljećima živjeli na marginama društva u getima.

Zlatno doba Židova u Zagrebu 1920-ih uključivalo je nogometni klub Maccabi, literarna društva i razne kulturne aktivnosti. Cionistički pokret nastao je krajem 19. stoljeća i snažnije se razvio 1920-ih. Goldstein je istaknuo da se danas pojam cionizma često zloupotrebljava i demonizira. Pokret je nastao kada su Židovi dobili građanska prava, a antisemitski pokreti vidjeli su u ravnopravnosti Židova ekonomsku i intelektualnu konkurenciju. Do cionizma Židovi nisu imali nacionalni osjećaj, što je bio dio narodnog preporoda.

Goldstein je naveo da je početak naseljavanja Židova u Palestini bio mnogo ranije od britanskog mandata, spomenuo je sinagogu iz 16. stoljeća i obnovljeni Jeruzalem između 13. i 15. stoljeća. Krajem 19. stoljeća više od 50% od 75 tisuća stanovnika Jeruzalema činili su Židovi. Pokret je vodio prema stvaranju države Izrael 1948.

Prije toga se dogodio Holokaust i genocid u NDH. Goldstein odbacuje povezanost ustaškog pozivanja na Starčevića, ističući liberalne stavove Starčevića, dok je Pavelićev traktat za njemačke službe isticao nacistički antisemitizam. Rasni zakoni od 30. travnja 1941. doveli su do deportacija iz Zagreba u gospićki sustav logora, uključujući jame Jadovno, logore na Pagu i Metajnu. Od 32 tisuće Židova, preživjelo ih je 8–9 tisuća, a na području Hrvatske ostalo 4–5 tisuća; polovica se preselila u Izrael 1948.–1949.

Goldstein je opisao spašavanje Židova – oko 5 tisuća preko partizana, od kojih je 2 tisuće bilo boraca, a 800 poginulo. Poslijeratna sudbina uključivala je oduzimanje imovine u NDH, suđenja i prisilni odlazak u Izrael, primjerice roditelja Goldsteina koji su se kasnije vratili u Hrvatsku. Na kraju emisije Goldstein je objasnio položaj Židova u Hrvatskoj nakon 1990. i njihov odnos prema sukobima na Bliskom istoku te međunarodnim kritikama Izraela.