Nije lako biti – bogat. Da, zvuči alanfordovski, ali upravo je to zaključak koji su, nakon opsežnog istraživanja, donijela dvojica akademskih profesora, a njihov rad koji potkrepljuje tu tezu objavljen je u publikaciji The Journal of Economic History koju izdaje Cambridge, jedna od najboljih svjetskih obrazovnih institucija. Bogataš je u ovom slučaju Portugal, nalazimo se u prvim desetljećima 18. stoljeća, a situacija u kojoj se ta zemlja tada zatekla itekako ima sličnosti sa situacijom u današnjoj Hrvatskoj. Zvuči suludo? Čitajte dalje.
Tamo negdje 1710-ih i 1720-ih činilo se da su Portugalci dobili dar s neba. U dalekim brazilskim kolonijama masovno su, jedan za drugim, počeli "nicati" rudnici zlata. U Lisabon su pristizale najveće količine zlata koje je Europa ikada vidjela, a kraljevska blagajna punila se brzinom koja je budila zavist rivala. Portugal je u to vrijeme bio relativno mala europska sila, s ograničenim industrijskim kapacitetima i skromnim domaćim tržištem. Dolazak brazilskog zlata nije promijenio tu strukturu, ali je promijenio ponašanje države. Umjesto ulaganja u proizvodnju, infrastrukturu i razvoj domaće industrije, bogatstvo je korišteno za održavanje dvora, financiranje ratova i, ponajviše, za uvoz gotovih proizvoda iz inozemstva. Lisabon je blistao, ali ekonomija je postajala sve ovisnija o stranim dobavljačima. Ključni problem bio je način na koji je zlato ulazilo u gospodarstvo. Portugalska kruna oporezivala je rudnike i usmjeravala prihod izravno u državni proračun, ali nije stvorila mehanizme koji bi taj novac pretvorili u dugoročnu razvojnu snagu. Umjesto da se potakne domaća proizvodnja, zlato je ubrzalo proces koji bi se danas nazvao "rentijerskim" gospodarstvom – sustav u kojem se živi od prihoda, a ne od stvaranja nove vrijednosti. Zvuči poznato?
Portugal je propao jer je imao previše zlata, a Hrvatska propada od drugačijeg 'viška'
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Gdje i zašto su nestali državnici koji će reći “Make Europe great again!”?
Komplicirani mehanizmi donošenja odluka i sustav u kojem parlament nije pravi parlament, vlada nije prava vlada, a predsjednik nije pravi predsjednik onemogućio je inicijativu pojedinaca s vizijom
Hrvatska raste kao nikad, ali je i život u državi skuplji nego ikad prije
Hrvatska je u ovu godinu ušla s rekordnom zaposlenošću i snažnim rastom, ali i s višim cijenama hrane, energije i stanovanja. Kako europski fondovi slabe, a javna potrošnja se povećava, sve je jasnije da model rasta temeljen na turizmu i potrošnji dolazi do svojih granica
'Družio sam se s bivšim kanibalima, Sjeverna Koreja srušila je sve moje predrasude'
Susreta koje neću zaboraviti bilo je bezbroj, ali jedan mi se urezao u pamćenje. U Papui Novoj Gvineji upoznao sam Antoniusa iz plemena Dani, koje je donedavno bilo poznato po kanibalizmu. Taj susret bio je podsjetnik koliko su naše predodžbe 'drugima' često pogrešne
'Tužni su to ljudi koji nemaju vlastiti život ili su nezadovoljni, pa umjesto da se bave sobom, bave se pljuvanjem po drugima'
Publika je pamti po snažnim televizijskim i kazališnim likovima, ali posljednjih godina Marijana je postala i prepoznatljiv glas žena, majki i obitelji koje se svakodnevno nose s izazovima o kojima se rijetko govori otvoreno. Rođena u Širokom Brijegu, odrasla u brojnoj obitelji i oblikovana hercegovačkom upornošću, vrlo je rano naučila što znači odgovornost. Kao najstarije dijete, bila je oslonac roditeljima, čuvarica mlađe braće i sestara i netko tko je često vlastite želje stavljao u drugi plan
Ne zna desna što radi lijeva: gdje si bila 2026. kad je gorjelo u Iranu?
Pa, kako se dogodilo da ljevičari – glasni kada valja osuditi američki napad na Venezuelu ili izraelski na Pojas Gaze – šute kada su ugroženi iranski prosvjednici na ulicama Teherana?