Porezni sustav potiče prijavu na minimalac, izvlačenje dobiti iz poduzeća, rentijerstvo... Hoće li se što promijeniti?

Nakon što smo prije nekoliko dana u još jednom izbornom ciklusu konzumirali članak 1. Ustava Republike Hrvatske – svoje pravo da vlast koja pripada narodu i proizlazi iz naroda ostvarimo kroz izbor svojih predstavnika, pravi je trenutak da one koji će nas voditi sljedeće četiri godine podsjetimo i na neke druge članke Ustava. Jer se nakon izbornih poklona i obećanja, kad završi "kurbin pir", redovito suočavamo s novim interpretacijama jedne od najstarijih rečenica u ljudskom društvu – "caru carevo, bogu božje". Što ostaje narodu?

U feudalizmu, koji spominjemo kao crnu sekvencu povijesti ljudskog društva, narod je plaćao desetinu prihoda državi, desetinu vlastelinu i desetinu crkvi – ukupno 30 posto. Danas, u demokraciji i socijalnoj državi, nakon što je država ukinula prireze, a gradovima ostavila slobodu određivanja poreza na dohodak, u većini gradova već samo te stope premašuju 30 posto – u Zagrebu je niža stopa 23,6 posto, viša 35,4 posto, u Splitu 21,5 i 32,25 posto, u Rijeci 22,4 posto i 33,6 posto, a u Osijeku 20 i 30 posto… Doprinosi za mirovinsko osiguranje iznose 20 posto bruto plaće, za zdravstveno 16,5 posto. Osnovica za obračun doprinosa ponešto je smanjena i postoje osobni odbici, no sve u svemu – porezi na rad brutalno nadmašuju feudalne. Iako je ministar financija Marko Primorac izračunao da nakon zadnjih poreznih izmjena implicitna stopa poreza na dohodak iznosi 27 posto, po čemu smo, kako tvrdi, među tri države EU s najnižim oporezivanjem rada. Hrvatski građani plaćaju i porez na dodanu vrijednost, na većinu dobara koje kupuju, a on iznosi 25 posto.