Dok su granate padale na Slavonski Brod, a bolnica na samoj crti bojišta primala sve više teško ranjenih vojnika i civila, skupina hrvatskih zrakoplovaca pokrenula je operaciju koja će spasiti više od 140 života. U svega 23 dana i noći, improvizirani poljoprivredni avioni polijetali su s piste u Pleternici prema Zagrebu, pretvarajući ratno nebo u koridor nade za one kojima je svaka minuta značila razliku između života i smrti.
O toj gotovo zaboravljenoj humanitarnoj akciji iz jeseni 1992. godine govori knjiga "Pleterničko nebo spasa", autora Marija Kalana, umirovljenog bojnika Hrvatske vojske i dugogodišnjeg istraživača Domovinskog rata. Iako je riječ o jednoj od najneobičnijih i najhumanijih operacija iz ratnog razdoblja, o njoj se danas zna iznenađujuće malo, čak i u Slavoniji. Kalan je punih 17 godina prikupljao dokumente, fotografije, zemljovide i svjedočanstva sudionika kako bi rekonstruirao događaje koji su desecima teško ranjenih ljudi pružili novu priliku za život. – Pleterničko nebo spasa govori o humanitarnoj operaciji transporta ranjenika poljoprivrednim zrakoplovima, najvećim dijelom iz brodske bolnice. Sve se događalo krajem ljeta i početkom jeseni 1992. godine, kada su hrvatska država i Hrvatska vojska morale odgovoriti na iznimno tešku situaciju u Slavonskom Brodu. Bolnica se nalazila gotovo na prvoj crti bojišta i bila je preopterećena velikim brojem ranjenika – kaže Kalan.
U to su vrijeme najteži ranjenici prema Zagrebu prevoženi cestom. Zbog okupacije Okučana i prekida glavnih prometnih pravaca vozila hitne pomoći bila su prisiljena koristiti Podravsku magistralu. Putovanje je često trajalo deset ili više sati, a za teško ozlijeđene ljude svaki dodatni sat značio je manju šansu za preživljavanje. Rješenje je pronađeno u zraku. Pripadnici Samostalnog zrakoplovnog voda Hrvatske vojske, koji je djelovao na istočnom bojištu, modificirali su poljoprivredne zrakoplove i pretvorili ih u improvizirane aviosanitetske letjelice.
Operacija je započela 23. rujna 1992. godine. Polazišna točka bio je mali poljoprivredni aerodrom na Ivanindvoru kod Pleternice, dovoljno udaljen od prve crte bojišta da omogući sigurnije polijetanje i slijetanje. – U Pleternici je bila poletno-sletna pista koja je nekada služila za tretiranje poljoprivrednih površina. Pokazala se idealnom za ovu namjenu. Ljudi iz hrvatskog zrakoplovstva na strateškoj i operativnoj razini činili su čuda puna 23 dana i noći. Imali su velik uspjeh, a danas je ta operacija gotovo nepoznata – ističe autor.
U improvizirane avione ukrcavani su teško ranjeni pripadnici Hrvatske vojske, Hrvatskog vijeća obrane, ali i civili. Let do zagrebačkog Plesa trajao je svega pedesetak minuta. U usporedbi s višesatnim cestovnim transportom, to je predstavljalo golemo povećanje šansi za preživljavanje. – To je upravo ono što danas nazivamo "zlatnim satom" spašavanja života. Vrijeme je bilo presudno, a avionima se ono doslovno prepolovilo – naglašava Kalan.
Autora je na istraživanje ove teme ponajprije potaknula činjenica da se o humanitarnim aspektima Domovinskog rata govori znatno manje nego o vojnim operacijama. – Kada govorimo o Domovinskom ratu, uglavnom govorimo o borbenim djelovanjima. Humanitarni segment ostaje u sjeni. A upravo ovakve akcije pokazuju kakvi su ljudi bili hrvatski branitelji i koliko su bili spremni riskirati za druge – kaže.
Posebno ga impresionira hrabrost pilota i članova medicinskih timova koji su svakodnevno letjeli s teško ranjenim ljudima. Mnogi od njih već su imali ratna iskustva i dobro su znali koliko je nebo iznad ratnog područja opasno. – Zamislite te ljude iz Samostalnog zrakoplovnog voda. Njihove kolege poginule su nakon rušenja zrakoplova kod Otoka 1991. godine. Unatoč tome, ponovno su sjeli u avione i prevozili po šest teško ranjenih osoba s medicinskim osobljem. To dovoljno govori o njihovoj hrabrosti – ističe Kalan.
Njegova knjiga na 120 stranica vraća u sjećanje jednu od manje poznatih, ali iznimno važnih epizoda Domovinskog rata. U vremenu razaranja, stradanja i neizvjesnosti, skupina pilota, liječnika i medicinskih djelatnika pokazala je da se i usred ratnog kaosa mogu događati djela iznimne humanosti. Zahvaljujući njima, za više od 140 ranjenika nebo iznad Pleternice nije bilo samo ratno nebo – bilo je nebo spasa.