"Najmanje 31 mrtav, više od 1200 ranjenih i 3000 uhićenih, šteta koja se mjeri u stotinama milijuna dolara, golemi požari koje vatrogasci gase pod paljbom snajpera, poharane trgovine i prevrnuti automobili, nasmrt isprebijani vozači, gnjevna svjetina pred gradskom vijećnicom", tim je riječima, prije 33 godine, dopisnik Vladimir Drobnjak za Večernji list opisao početak općeg kaosa u Los Angelesu, u travnju 1992. Fitilj na bačvi baruta rasnih netrpeljivosti i dvostrukih pravosudnih mjerila počeo je tinjati trećeg ožujka 1991. godine, kada je patrola kalifornijske policije zaustavila automobil za čijim je upravljačem bio crnac, Rodney King. On se te večeri, pijan i drogiran, vozio losanđeleškom autocestom, a kada ga je policija pokušala zaustaviti, dao se u bijeg. King je bio na uvjetnoj slobodi te je, umjesto kočnice, pritisnu papučicu gasa ne bili umakao policiji. Jurio je brzinom od 185 kilometara na sat, a kada su ga, nakon filmske potjere, policajci konačno uspjeli zaustaviti, izvukli su ga iz vozila, nakon čega je uslijedio pakao. Brutalno su ga premlatili palicama, slomivši mu desnu nogu i lične kosti.
Iako to nije bio prvi slučaj policijske brutalnosti nad crncima u Los Angelesu, bio je to prvi takav slučaj koji je snimljen kamerom. Neprimijećen od policije, s obližnjeg balkona, čitav je događaj uspio snimiti George Holliday. Na snimci koja traje 12 minuta jasno se vidi kako policijski narednik Stacey Koon i njegova tri pomoćnika, Laurence Powell, Theodore Briseno i Timothy Wind, zvjerski tuku Kinga te se može izbrojati točno 56 udaraca policijskom palicom i čizmom. Budući da za snimak, koji je bio jasan dokaz policijske brutalnosti, policija nije bila zainteresirana, Holliday ga je dao lokalnoj televiziji, nakon čega je čitav događaj izašao u javnost. Snimka, koja se nebrojeno mnogo puta prikazivala na TV ekranima, obišla je čitav svijet, zgrozila Ameriku te izazvala gnjev afroameričke zajednice.
Policajci nisu krivi!
Iako je snimka bila nepobitan dokaz na suđenju četvorici policajaca zbog prekomjerne uporabe sile, 29. travnja 1992. većinski bjelačka porota odlučila je da Koona, Winda i Brisena oslobađa svake krivnje, dok Powell ostaje tek pod sumnjom samo za nepotrebnu uporabu sile. Tom odlukom nije bila šokirana samo američka javnost, nego i odvjetnici optuženih, jer se čak niti oni nisu nadali da će njihovi štićenici proći bez i najmanje kazne. Nakon što je u srijedu porota javnosti priopćila svoju oslobađajuću odluku, bila je to kap koja je prelila već odavno punu čašu. U noći, sa srijede na četvrtak, tog 29. travnja 1992. godine, Los Angeles je, kako je opisao Drobnjak, doslovno eksplodirao u jednoj od najvećih pobuna crnoga pučanstva u novijoj povijesti Amerike. Guverner Kalifornije, Pete Wilson, hitno je mobilizirao 2.000 članova Narodne garde zaprijetivši da će, bude li potrebno, na ulice izaći i tenkovi savezne vojske. U četvrtak je broj mobiliziranih narastao na 6.000, gradonačelnik Los Angelesa, Tom Bradley, proglasio je policijski sat, od sumraka do zore.
Na pustim se ulicama Los Angelesa uzdizao gusti dim s više od 1700 zgarišta, grad su nadlijetali helikopteri, a policijske su snage, u punoj ratnoj spremi, patrolirale razoranim četvrtima. Neredi su se ubrzo proširili i na Hollywood, a već u četvrtak nemiri su potresali i druge američke gradove. Najburnije je bilo u Atlanti, gdje je u sukobima demonstranata i policije bilo ozlijeđeno najmanje 26 ljudi, pa je bio uveden policijski sat. Na jednom od najprometnijih mostova u San Francisku masa je potpuno zaustavila promet te je uhićeno 600 posjednika. U zapadnom dijelu Las Vegasa naseljenom crncima na policijsku su stanicu bile bačene zapaljive bombe, a nakon što je u pucnjavi ubijena jedna osoba i tamo je bio uveden policijski sat. Iako su policijske snage bile stavljene u najviši stupan pripravnosti u New Yorku, osim oštrih riječi na protestnim skupovima, ipak nije bilo ozbiljnijih incidenata.
Kako bi se galopirajući val nereda i nasilja čim prije zaustavio, sa svih su strana stizali apeli za mir i razum. Američkoj se javnosti obratio tada i sam Rodney King upozorivši da sila i divljaštvo ne mogu biti odgovor na sudsku nepravdu. Američki predsjednik, George Bush, pozvao je nacionalne crnačke vođe u Bijelu kuću na razgovore o mogućnostima rješavanja krize nastale razbuktavanjem rasnog nasilja. Tijekom tri dana kaosa pripadnici nacionalne garde, specijalnih jedinica i američki marinci uspjeli su 'ugasiti' pobunu, no napeto stanje potrajalo je sve do kraja svibnja. Bush je obećao brzu i energičnu istragu o slučaju King, no nepopravljiva šteta bila je učinjena - 63 osobe su poginule, 2383 ranjene, uhićeno je više od 12.000 ljudi, uništeno 1100 objekata te se sveukupna šteta u gradu procjenjivala na milijardu dolara.
Mnogi su tada upozoravali da je slučaj King samo povod, no ne i pravi uzrok eksplozije koja se dogodila u Los Angelesu, poručujući da stvarne razloge ponajprije valja potražiti u produbljivanju socijalnih razlika, posrnulom obrazovnom sustavu te osjetnom padu životnog standarda najnižih slojeva pučanstva. Rodney King, čovjek zbog čijeg je premlaćivanja izbila jedna od najvećih pobuna u novijoj povijesti SAD-a, od grada je dobio 3.800.000 dolara odštete, no nastavio je živjeti u paklu ovisnosti i poroka, što ga je 2012. stajalo života - pod utjecajem droge utopio se u bazenu.