Kolumna

Pokajnik otkrio najveću tajnu u BiH – gdje se nalaze nestali bugojanski Hrvati?!

Foto: Jozo Pavković
Pokajnik otkrio najveću tajnu u BiH – gdje se nalaze nestali bugojanski Hrvati?!
14.07.2015.
u 11:14
Za ovu ekskluzivnu informaciju sve do ovoga teksta znalo je tek pet-šest osoba. S jednom od njih, čovjekom koji je razgovarao s pokajnikom, jučer sam u Bugojnu obišao lokaciju gdje su žrtve navodno zakopane.
Pogledaj originalni članak

Pojavio se pokajnik koji je nakon 22 godine šutnje progovorio o nestanku dvadesetak bugojanskih Hrvata. Sljedećih dana saznat će se je li na pomolu razotkrivanje jedne od najvećih tajni u Bosni i Hercegovini ili tek još jedna u nizu manipulacija.

Za ovu ekskluzivnu informaciju sve do ovoga teksta znalo je tek pet-šest osoba. S jednom od njih, čovjekom koji je razgovarao s pokajnikom, jučer sam u Bugojnu obišao lokaciju gdje su žrtve navodno zakopane. Nalazi se vrlo blizu glavnoga puta. S osjećajem nelagode stajao sam na mjestu navodne masovne grobnice. Na njoj je izraslo raslinje. Ubrao sam šumski cvjetić i položio ga na ulegnuto tlo gdje mi je prstom pokazao: "Tu su." Ako su pokopani doista na tom mjestu, bit će to prvi cvijet poštovanja nad njihovim posmrtnim ostacima.

Iako zbog svih dosadašnjih lažnih informacija o bugojanskim Hrvatima s velikim oprezom pišem o autentičnosti iskaza spomenutog tajnog svjedoka, ipak mi njegova priča zvuči uvjerljivo. Radi sigurnosti svjedoka, otkrit ću tek kako mu je savjest proradila kada je shvatio da su ga na cjedilu ostavile lokalne bošnjačke vlasti u Bugojnu. Nakon što se "ispovjedio" čovjeku kojemu vjeruje, pristao je poslije sve ponoviti u diktafon.

Snimljeno je kako su ubijeni bugojanski Hrvati, tko je vozio kamion natovaren leševima, tko je bagerom kopao rov, tko je upozoravao očevice na zavjet šutnje... Najviše me iznenadilo što su tristotinjak metara od ovoga mjesta istražitelji već prije prekopavali teren. Netko je možda htio krivom informacijom poručiti: "Eto, vidite, nisu ovdje."

Bugojno je jedno od mjesta u BiH na kojem su Hrvati najviše stradali u proteklom ratu. Prema popisu stanovništva iz 1991., u ovom gradu od ukupno 47 tisuća stanovnika, živjelo je nešto više od 16 tisuća (35 posto) Hrvata. Kraj rata u toj srednjobosanskoj općini dočekalo je samo njih 800. Čak 2550 obiteljskih kuća i stanova Hrvata je opljačkano i devastirano, a oko 1700 kuća je zapaljeno ili srušeno.

Ubijeno je 311 Hrvata, od toga 70 civila. Kroz 12 logora BiH prošlo je više od tisuću bojovnika HVO-a i civila. Masovno zatvaranje u logorima Armije BiH bilo je dio udruženog zločinačkog plana koji je, prema tvrdnjama bugojanskih Hrvata, osmislio tadašnji načelnik Dževad Mlaćo. U njegovu ratnom dnevniku koji je pronađen piše: "Službeno – ne smijemo imati civilnih zarobljenika. Tajno – ekstremni dio zarobljenih vojnika da se likvidira." Mlaćo je i napisao kako "HVO treba uništiti i s njima nema nikakvih pregovora osim oko razmjene poginulih". U takvom ambijentu i uz takve "upute" zatočenici su izgladnjivani, premlaćivani, radili su prisilno na prvim crtama... Mnogi su podlegli mučenjima. Poseban tretman imalo je 26 hrvatskih intelektualaca. Upravo za posmrtnim ostacima njih 19 još se traga. Kao i za još 14 drugih civilnih žrtava.

Stradanje bugojanskih Hrvata i njihovih simbola i svetinja nastavljeno je i u "miru". Tijekom rata i u poraću oštećene su i devastirane crkve u Kandiji, Drvetini, Humcu i Glavici, a od podmetnutog eksploziva nakon rata teško je oštećen veliki zvonik župne crkve sv. Ante u središtu Bugojna. Poslije rata registrirano je više stotina izgreda, fizičkih i oružanih napada i pokušaja ubojstava. Sve to znatno je usporavalo povratak prognanih. Danas u Bugojnu živi samo oko 5000 Hrvata.

Prekjučer ih je ohrabrivao kardinal Puljić koji je u Skopaljskoj Gračanici (Bugojnu) upozorio da onaj tko zaboravlja poštovati grobove pokojnika sebe ignorira, a tko poštuje mrtve, poštuje i žive. Bugojanski Hrvati osjećaju se ostavljenima, zaboravljenima. Posebno ih boli što se još uvijek ne zna istina o njihovim nestalim sugrađanima. Ako tajni svjedok bude vjerodostojan, Bugojno će skinuti velik teret sa sebe, a obitelji će konačno moći ukopati svoje najmilije. Ako je lažno svjedočio, vjerujem kako je svjestan da je još jednom povrijedio obitelji nestalih. Jedino je dobro što će se, bude li to dezinformacija, barem malo skrenuti pozornost na ovu zaboravljenu priču.

Upravo zato odlučio sam je objaviti. Barem ćemo upozoriti odgovorne – ne smijete zaboraviti Bugojance. I pitanje Mlaći: Ako ste već u ratnom dnevniku napisali da se s Hrvatima jedino može pregovarati o razmjeni mrtvih, zašto sada 22 godine poslije ne želite otkriti lokaciju gdje su nestali Bugojanci? Ili vas možda muči nešto više od same informacije?!

>>Mamiće je 'ulica' već osudila. Gladijatorska arena čeka novu žrtvu

>>Čudesna ukazanja idu na arbitražu: Vatikan i UEFA sudit će ‘vidiocima’ i ‘vatrenima’

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 12

TO
torcidaš
11:44 14.07.2015.

Odbjeglim teroristima koji su Hrvatsku razarali, ubijali ne dopustiti gaženje svega hrvatskoga. Na ovom kazu mnogi njihovom portalu sve im je dozvoljeno.

VU
vucko
12:11 14.07.2015.

Sjecam se dobro veljace 1990. god. kad su se Hrvati u Njemackoj poceli okupljati u Hrvatske zajednice a paralelno prema zelji i uclanili su se u ogranke HDZ-a.Tada je bila poslana upitnica u HDZ-sredisnjicu u Zagrebu ,kako da se odnosimo prema osobama iz Bosne muslimanske vjere. Bilo nam je poruceno da stvorimo sto je moguce bolje kontakte sa muslimanima ,sto smo i ucinili. Sjecam se jednog skupa i pozvali muslimane da nam se prikljuce i stvarno na takav jedan skup doslo ih je oko 25-30 ,medju njima bio je i jedan hodja.Nije bilo mnogo govorancija ali se pjevalo i plesalo a spomenuti hodja je i zapijevao onu poznatu " konja jasi Subasa". Nakon 5 sati skup je bio zavrsen i oprostili su se i nikad vise nismo ih vidjeli.Oni su imali drugacije preporuke iz Sarajeva. Mi smo nas ogranak registrirali na mjerodavnom sudu i zapoceli sa humanitarnim radom i slanjem potrebne robe ,ljekova i namirnica u Hrvatsku. Kasnije nas je posjecivao iz hratskog Karitasa i Msg. Stankovic,koji je tada bio na celu te organizacije.Dobili smo spiskove za stvari koje su bile najpotrebnije,jer je u to vrijeme bilo vec mnogo prognanika u Hrvatskoj. O samog ogranka jacine od 135 domoljubnih Hrvata jedan se aktivno prijavio u HV i poginuo,dok su druga 2 lakse ranjeni i vratili se u Njemacku.Jedan nas Hercegovac rodom iz Bune cuvao je strazu kod Mostara ,njega su Bosanci razoruzali i uzeli mu njegov kalasnjikov. Tako je poceo i rat u Hercegovini .Decki su imali dogovor da se cuvaju polozaji na crti kod pravoslavne crkve i to u smjenama po 7 dana Hercegovci pa onda Muslimani,poslije prve smjene ovi su napustili polozaje i vratili se u sam Mostar i setali se na korzu,a kod crkve nalazili su se topovi JNA a Mostar ko na dlanu . Bilo pa proslo !

Avatar onaj koji uskoro dolazi
onaj koji uskoro dolazi
12:12 14.07.2015.

Pa ja triba mrtve Hrvate sakrit a svpje prikazivati.....,,