Papa Franjo spasio je Međugorje, ali Stepinčevu kanonizaciju nije htio dovršiti

Neupitno je da su Hrvati voljeli papu Franju, ali isto je tako neupitno da će im nakon njegova pontifikata ostati gorak okus. Riječ je, naravno, o dovršetku kanonizacije bl. kardinala Alojzija Stepinca, za koju je nedostajao samo Franjin potpis, ali on ga je odlučio uskratiti. Zapravo, osvrćući se na odnos pape Franje i Hrvata, moglo bi se kazati da su njime u prošlih 12 godina dominirala dva krupna pitanja.

Jedno je spomenuti problem s kardinalom Stepincem, a drugo je bilo pitanje Međugorja. No dok je Međugorje uspio riješiti, pitanje Stepinca papa Franjo ostavio je u baštinu svojem nasljedniku. Papa Franjo spasio je međugorski fenomen od njegova zatiranja. Naime, već 2015. sve je bilo spremno za gašenje Međugorja u ondašnjoj Kongregaciji za nauk vjere, a onda je Franjo od prefekta te kongregacije, kardinala Mullera, tražio (sa subote na nedjelju) da mu dostavi izvješće tzv. Ruinijeve komisije, koje bilo pozitivno za Međugorje. Točnije, njime se utvrdilo da se već sad prvih sedam međugorskih dana ukazanja mogu držati autentičnima, a da će se ostalo i dalje pratiti. Sve to bilo je bunkerirano u Mullerovu sefu i nedostupno bilo kome u Crkvi ili javnosti, dok Franjo nije uzeo stvar u svoje ruke i preko vatikanista Torniellija objavio Ruinijev. za Međugorje pozitivan nalaz, te nakon toga 2018. poslao svojega nadbiskupa kao upravitelja za župu Međugorje.