Paolo Magelli i petnaest drama Antona Čehova nakon kojih ćemo biti dovoljno ljudi da govorimo o zlu

Postoji niz umjetničkih i književnih zamisli - s godinama ih je, na moju žalost, sve više - koje bih ostvarivao da sam jako bogat čovjek, barem kao Branko Roglić ili Emil Tedeschi (spominjem jedinu dvojicu kulturnih i kultiviranih jako bogatih Hrvata kojih se otprve uspijevam sjetiti). O njima razmišljam kad ništa ne radim, razrađujem ih usred gužve u prometu ili dok se tuširam, ili se smirujem usred neke bespotrebne sekiracije. Evo jednoga od takvih mojih projekata, koji mi se po glavi vrzma već desetak godina:

Anton Pavlovič Čehov je, ako dobro računam, napisao četrnaest kazališnih komada, a petnaesti, “Dramu bez naslova”, koju naslovljavaju i po imenu glavnoga lika - “Platonov”, pisac je prvog napisao, pa poderao i bacio, ali srećom nije to bio jedini primjerak, te su nakon piščeve smrti drugi objavili i taj tekst. Neke od ovih petnaest drama svoju razradu dobile su u drugima, neke su malo nepodesne za pozornicu… Ali, po mojoj računici, osam je klasičnih, da ne kažemo kanonskih Čehovljevih tekstova za scenu.