PARADOKS SUSJEDSTVA

Pakistan glavni posrednik za mir u Iranu, a s njim je dugo na ratnoj nozi iz ovog razloga

Foto: WASEEM KHAN/REUTERS
FILE PHOTO: Pakistan prepares to host the U.S. and Iran for peace talks, in Islamabad
Foto: Asim Hafeez/REUTERS
U.S.-Iran peace talks in Islamabad
Foto: INTER-SERVICES PUBLIC RELATIONS/
FILE PHOTO: Chief of Army Staff of Pakistan Asim Munir visits the Tilla Field Firing Ranges to witness the Exercise Hammer Strike, a high-intensity field training exercise conducted by the Pakistan Army's Mangla Strike Corps, in Mangla
Foto: MOHSIN RAZA/REUTERS
Paramilitary soldiers stand guard during Pakistan Super League PSL 11 Cricket match between Lahore Qalandars and Hyderabad Kingsmen, played without spectators, as part of austerity measures to save fuel, in Lahore
21.04.2026.
u 11:13
Dok Pakistan danas pokušava igrati ulogu posrednika između Irana i Sjedinjenih Država, i domaćin je mirovnih pregovora, istovremeno izbjegava svako dublje strateško svrstavanje uz svog zapadnog susjeda
Pogledaj originalni članak

Na prvi pogled, Iran i Pakistan imaju mnogo toga zajedničkog. Dvije susjedne muslimanske države s dugom granicom, obje obilježene međunarodnom izolacijom i složenim odnosima sa Zapadom. U teoriji, takve bi okolnosti trebale potaknuti blisko partnerstvo. U praksi, međutim, odnosi Teherana i Islamabada su hladni, opterećeni nepovjerenjem i povremenim krizama.

Paradoks njihovog odnosa posebno upada u oči s razvojem nedavnih događaja. Dok Pakistan danas pokušava igrati ulogu posrednika između Irana i Sjedinjenih Država, i domaćin je mirovnih pregovora, istovremeno izbjegava svako dublje strateško svrstavanje uz svog zapadnog susjeda.

Njihova gotovo tisuću kilometara duga granica prolazi kroz Balučistan koje je jedna od najrjeđe naseljenih i politički marginaliziranih područja obiju zemalja te je često služio i kao most i kao prepreka u odnosima dviju država. Stanovništvo Balučistana, podijeljeno granicama iz kolonijalnog doba, dijeli kulturne i jezične veze, ali i dugogodišnje nezadovoljstvo protiv središnjih vlada koje smatraju izrabljivačkim ili ravnodušnim. Desetljećima su ti uvjeti poticali pobune. Šijitski Iran se bori sa sunitskim militantnim skupinama kao što je Jaish al-Adl, a sunitski Pakistan sukobljava se s Oslobodilačkom vojskom Balocha (BLA), koja sve intenzivnije cilja cjevovode, sigurnosne snage i infrastrukturu od početka 2025. Obje strane optužuju drugu za pružanje utočišta militantima, no nikada nije došlo do otvorenog sukoba sve do siječnja 2024. kada je Iran pokrenuo raketne i dronovske napade unutar Pakistana nakon napada u Rasku u kojem je ubijeno jedanaest iranskih sigurnosnih dužnosnika, a Pakistan je odgovorio istom mjerom. Napetosti su se brzo smaljile poslijed diplomatskih govora, ali gorak okus u ustima ostao je s obje strane,

Osim sigurnosti, ekološki stres i sve veća potreba obje države za vodom pod utjecajem klimatskih promjena sve više postaje izvor napetosti. Iako nijedna veća rijeka ne teče izravno uz iransko-pakistansku granicu, iranska istočna pokrajina Sistan i Baludžistan uvelike ovisi o protoku afganistanske rijeke Helmand, zbog čega su se Iran i Afganistan sukobili 2023. Pakistan je također imao ekoloških sporova s Indijom oko riječnog sustava Ind. “Za Iran i Pakistan, ovi pritisci stvaraju poticaje za suradnju ne samo bilateralno već i trilateralno s Afganistanom na dijeljenju vode, upravljanju okolišem i prilagodbi klimatskim promjenama. Ipak, političko nepovjerenje - posebno prema talibanima - i nedostatak snažnih regionalnih institucija otežavaju takvu suradnju”, kaže John Calabrese, profesor međunarodnih odnosa na američkom sveučilištu u Washingtonu.

Iransko-pakistanske ekonomske veze ima značajan potencijal, ali je ostvarena vrijednost trgovine mala. Ekonomskim vezama dominira iranski izvoz električne energije i naftnih derivata u Pakistan, koji pati od kronične nestašice energije. “Glavni razlog slabih odnosa američke su sankcije Iranu, koje su obeshrabrile pakistanske banke i tvrtke od dubokog angažmana. Drugi razlog je sama geografija trgovine, budući da prekogranična trgovina u Balučistanu često zaobilazi formalne rute, oslanjajući se umjesto toga na krijumčarske mreže”, kaže Calabrese.

Ekonomske i diplomatske veze dvije države planirale su se učvrstiti izgradnjom plinovoda Iran-Pakistan, no Pakistan je bio suzdržan jer se bojao sekundarnih američkih sankcija. Iran je dovršio svoj segment, dok je Pakistan više puta odgađao svoj dio, navodeći financijske i političke rizike. Teheran je podnio međunarodnu arbitražnu tužbu zbog kašnjenja u projektu, tražeći 18 milijardi dolara odštete. No, promjenu u odnosima mogao bi potaknuti rat između Irana i SAD-a te pakistansko posredovanje u sukobu. Pod pretpostavkom da se unatoč trenutačnom stavu Irana postigne sporazum koji pokreće proces normalizacije između SAD-a i Irana, implikacije za odnose Irana i Pakistana bile bi povijesne. Ako obje zemlje uspiju izgraditi minimalnu razinu povjerenja i SAD krenu prema ukidanju sankcija, to bi moglo stvoriti prostor za konačnu izgradnju dugo odgađanih projekata poput plinovoda Iran-Pakistan i zatopljavanje odnosa dviju država.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.