Brojne pacijente neugodno je iznenadilo što više ne mogu telefonom od svojih doktora zatražiti recept. Taman su se navikli da putem mobilne aplikacije naruče svoju redovnu terapiju, bilo ostavljajući glasovnu poruku ili slanjem tekstualne, a sada se ta praksa ukida. Posebno teško to pada starijim osobama i onima koji žive udaljenije od ordinacija pa im odlazak liječniku nije jednostavan.
Razlog leži u dopisu Ministarstva zdravstva u studenom, kojim se liječnike primarne zdravstvene zaštite podsjeća da su obvezni koristiti Centralni zdravstveni informacijski sustav (CEZIH) kao komunikacijski kanal za razmjenu zdravstvenih podataka, dok drugi komunikacijski kanali nisu sigurni. "Imamo saznanja da neki zdravstveni radnici komuniciraju sa svojim pacijentima kroz programsku platformu sDoktor. Navedena aplikacija nije dio sustava CEZIH. Ukoliko korištenjem spomenute platforme dolazi do razmjene zdravstvenih podataka, ukazujemo na izravnu povredu članka 28. stavak 3. Zakona o podacima i informacijama u zdravstvu", stoji u dopisu ministrice Irene Hrstić.
Dogodi li se bilo kakva zloupotreba zdravstvenih podataka, nastaje problem. U Zakonu su propisane i novčane kazne za liječnike i ustanove koje ne razmjenjuju podatke putem CEZIH-a; te su kazne još uvijek izražene u kunama i u rasponu su od 2000 kuna do 50 tisuća kuna. Liječnici ne žele raditi nelegalno pa su prisiljeni pacijentima ukidati komunikacijske platforme usprkos činjenici da su se one pokazale brze i učinkovite.
- U pandemiji je išao naputak da se otvore svi mogući komunikacijski kanali, kako bi zdravstvene usluge bile što dostupnije. Do ovog recentnog reagiranja Ministarstva zdravstva nije bilo nikakve upute kojom bi se opozvala ranija uputa o otvaranju tih dodatnih komunikacijskih kanala prema pacijentima, a ti su se komunikacijski kanali u praksi pokazali praktičnima i korisnima i za pacijente i za liječnike. Mi ne želimo raditi protuzakonito, ali želimo osigurati dostupnost zdravstvene zaštite za pacijente pa smo tražili da se osigura alternativni digitalni alat koji bi bio praktičan i jednostavan za korištenje – kaže dr. Zrinka Huđek Leskovar, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM).
Pacijent je mogao skinuti aplikaciju na mobitel, kliknuo bi na nju i u bilo koje doba dana ostavio glasovnu poruku sa svojim imenom, prezimenom, datumom rođenja i kroničnom terapijom za koju treba recept. Ali nije bilo neophodno niti instalirati aplikaciju, pacijenti su mogli samo nazvati na broj govornog automata za naručivanje lijekova i ondje ostaviti svoju glasovnu poruku. Liječnik i/ili medicinska sestra se lozinkom prijavljuju u aplikaciju, odslušaju poruke pacijenata te liječnik pošalje recept za njegovu kroničnu terapiju.
Aplikacija ima i druge mogućnosti kao što je slanje nalaza, uputnica, ali se uglavnom koristi za kroničnu terapiju, a starijim osobama lako je razumljiva. Anketa provedena među četvrtinom svih obiteljskih liječnika pokazala je da od njih preko 80 posto do sada omogućavalo pacijentima naručivanje lijekova putem govornog automata. Oko 55% njih dnevno je primalo 30-60 poziva, dok je 20% liječnika tim kanalom primalo 60-100 poziva, a sve to riješe u otprilike sat vremena.
Prošlog se četvrtka u Ministarstvu zdravstva (MIZ) održao i sastanak koji je inicirao KoHOM. - Na sastanku su nam predstavnici MiZ-a doista rekli da MiZ ništa ne zabranjuje, ali ostali su pri tome da korištenje govornih sekretarica i drugih funkcionalnosti koje se koriste u sklopu istih predstavlja kršenje zakonskih odredbi. Kada smo tražili tumačenje kako to da istovremeno MiZ tvrdi da ne zabranjuje korištenje govornih automata za naručivanje lijekova, ali i upozorava na kršenje zakona u slučaju da iste koristimo, plastično su nam to dočarali primjerom krađe u lokalnom dućanu: odgovarat će samo oni koje netko uhvati u krađi - prepričava crticu sa sastanka dr. Huđek-Leskovar.
Večernjaku su iz MIZ-a rekli da nisu zabranili telefonsku komunikaciju, korištenje govornih automata ni druge kanale komunikacije za dostavu medicinske dokumentacije izvan CEZIH-a, već su podsjetili na postojeće mogućnosti komunikacije te na zakonske odredbe. Upućuju na sigurni kanal, aplikaciju Portal zdravlja, koja pruža pacijentima pregled njegovih zdravstvenih podataka te omogućuje slanje recepata i komunikaciju s liječnicima bez osobnog dolaska u ordinaciju. Za komunikaciju s pacijentima koji nemaju mogućnost korištenja Portala zdravlja, liječnici bi trebali provjeravati njihov identitet i osigurati se od neovlaštenog pristupa. Dakle, mogu komunicirati i mailom, ali na vlastiti rizik.
Iz MIZ-a podsjećaju da su zdravstvene ustanove u Hrvatskoj dužne primijeniti odgovarajuće organizacijske i tehničke mjere radi osiguranja povjerljivosti, dostupnosti i cjelovitosti podataka. To uključuje donošenje internih pravilnika i procedura koji jasno definiraju prikupljanje, obradu, pohranu, čuvanje i razmjenu zdravstvenih podataka, kao i redovitu edukaciju zdravstvenih djelatnika i administrativnog osoblja o propisima i pravilnom rukovanju podacima. Pristup podacima smije imati samo ovlašteno osoblje, u skladu s poslovnim potrebama i načelom najmanjeg potrebnog opsega podataka.
"U slučaju da ne postoji opcija komunikacije / razmjene u okviru zdravstvene informacijske infrastrukture, od tehničkih mjera neophodno je osigurati korištenje pouzdanih i sigurnih informacijskih sustava, sustava za provjeru identiteta i autentifikaciju korisnika, redovito izrađivanje sigurnosnih kopija, zaštitu od neovlaštenog pristupa te nadzor i evidenciju pristupa podacima. Kontrole pristupa moraju biti jasno definirane i dokumentirane.
U predmetu i tekstu elektroničke poruke ne smiju se navoditi osobni podaci pacijenta (ime i prezime, OIB, MBO, dijagnoza). Kada je moguće, preporučuje se korištenje šifre pacijenta ili inicijala. Poruke koje sadrže medicinske informacije moraju se čuvati u skladu s propisima o medicinskoj dokumentaciji, uz osiguravanje evidencije o tome tko je podatke poslao, a tko ih je zaprimio", navode u MIZ-u.
Prilikom telefonske komunikacije, ukazuju, zdravstveni djelatnik ili administrativno osoblje dužno je provjeriti identitet osobe koja traži informaciju, primjerice provjerom OIB-a ili MBO-a pacijenta. Osim u slučaju izričitog pristanka pacijenta ili druge zakonom ovlaštene osobe, ne smiju se iznositi detaljnije informacije o zdravstvenom stanju pacijenta putem telefona.
"Razmjena zdravstvenih podataka elektroničkom poštom i telefonom predstavlja povećani sigurnosni rizik zbog mogućnosti nenamjernog otkrivanja ili zlouporabe informacija. Zbog toga je nužno osigurati korištenje službenih, zaštićenih komunikacijskih kanala, uključujući službene adrese elektroničke pošte i pouzdane poslužitelje s podrškom za enkripciju. Povjerljivi dokumenti moraju biti zaštićeni lozinkom ili poslani putem platformi koje omogućuju sigurnu komunikaciju, a lozinka se mora dostaviti zasebnim komunikacijskim kanalom (npr. SMS-om ili telefonom)", preciziraju u Ministarstvu te navode kako je na sastanku s obiteljskim liječnicima iz KoHom-a zaključeno da treba koristiti sigurne kanale, prvenstveno Portal zdravlja.
"Za sve druge situacije (nesnalaženje pacijenta, nemogućnost) neovisno o tome tko inicira komunikaciju, potrebno je obratiti pažnju na provjeru identiteta osobe i osiguranje od neovlaštenog pristupa", kažu. Drugim riječima, sva komunikacija izvan službenih kanala zapravo ide na rizik liječnika.