Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić oduševio je mnoge, pa i one koji nisu osobno zainteresirani za problem ovrha, kad je za N1 govorio o tomu da suci moraju po službenoj dužnosti, i bez prigovora ovršenika, odbiti – u cijelosti ili djelomično, privremeno ili trajno – primjenu Ovršnog zakona kad je suprotan kogentnoj normi prava EU u slučaju potrošačkih ugovora. Moraju odbiti ovrhu na temelju ovršnih isprava koje su ništave, vezano za kolektivnu presudu za “švicarce”. To vrijedi za sve solemnizirane ugovore po javnim bilježnicima s klauzulom o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci banke.
Ministar: Otvoreni za sugestije
Dobronić je najavio zbog toga Opću sjednicu VS–a kako bi o tomu zauzeli stajališta, jer se tu krši pravo EU, pa se pozvao na slučaj Zulfikarpašić i Pula parking, te druge, dodajući kako mu je neobjašnjivo što se kod svakog ugovora banke ili leasing društva kao ovršitelja ne preispituje meritum solemniziranog ugovora iz aspekta primjene potrošačkog prava pri odlučivanju o ovrsi.
Rekao je i da se to moglo riješiti tako da se u Ovršni zakon doda rečenica da se ovrha na temelju vjerodostojne isprave putem javnih bilježnika po postojećim pravilima ne primjenjuje na potrošačke ugovore. Sudeći po, doduše, načelnoj reakciji ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice, Vlada ne vidi da tu postoji neki zakonodavni problem.
– Smatram da imamo kvalitetan zakonodavni okvir koji je utemeljen i na praksi europskih sudova, što je potvrdio i Ustavni sud RH – komentirao je Malenica, ali i dodao da je Ministarstvo otvoreno za sugestije. Dobronić je bio vrlo rezolutan:
– Pravni sustav tako potpuno pogrešno i nepotrebno gubi ugled umjesto da se građani štite od nezakonitih odredbi jer se zapravo ide na ruku onima koji su nezakonito ugovarali te klauzule. Za to više nema opravdanja! – naglasio je Dobronić, o čemu je govorio i 2019. za N1, ali sada je njegov autoritet i mogućnost djelovanja znatno veći.
U medijskoj prezentaciji Dobronićeva istupa, dovedene su u pitanje općenito ovrhe javnih bilježnika, i kao povjerenika suda, na temelju vjerodostojne isprave, jer se odobravaju na temelju bilo kakve isprave. Dobronić ovrhe dovodi u pitanje s gledišta poštivanja potrošačkih prava, a što ne dovodi u pitanje ulogu javnih bilježnika.
Interna stvar svake države
Inače je i Hrvatsko odvjetnička komora prigovarala za javne rasprave o prijedlogu izmjena OZ-a da potrošači nisu zaštićeni kako je to propisano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ iz 1993. iako se Vlada pozvala na presudu Suda EU C-407/18 od 26. lipnja 2019. u predmetu Kuhar v. Addiko Bank. I pučka pravobraniteljica inzistirala je da je efikasno sredstvo zaštite jedino ono koje sprečava ovrhu na temelju nepoštene ugovorne odredbe, a ne samo dokaže li ovršenik određene okolnosti.
Dva mjeseca prije izmjena OZ-a, lani u listopadu, doc. dr. sc. Kristijan Turkalj, koji je imao nastupno predavanje za docenta pravnih znanosti baš na temu “prethodnih pitanja”, u Javnom bilježniku broj 47 objavio znanstvenu analizu pod naslovom: “Položaj javnih bilježnika u ovršnom postupku nakon relevantnih odluka Suda EU”. Zaključak njegove analize je da su pogrešne stručne teze koje su se iznosile jer nisu uzete u obzir i kasnije, puno jasnije odluke Suda EU iz kojih proizlazi da je uređenje ovršnog postupka pa i kroz model s javnim bilježnikom interna stvar svake države, pa i rješenje koje smo imali s javnobilježničkim rješenjima na temelju vjerodostojne isprave prije izmjena OS-a nije protivno pravu EU, već stvar nacionalnog odabira koji model smatraju učinkovitijim. S tim da Turkalj upozorava kako bi vraćanje ovrha na sudove utjecalo na funkcioniranje pravosudnog sustava i na dugotrajnost sudskih postupaka.
Nepravda je kad te ovrše preko FINA-e a da prethodno ne dobiješ nikakvu obavijest. Ako i želiš saznati razlog moraš im platiti da ti to daju. Žalba na ovrhu ne odgađa ovršenje pa čak ni onda kadanimaš dokaz da si obvezu izvršio davno i na vrijeme, itd. Iz navedenoga se vidi da je lobiranje (citaj podmicivanje) proguralo tako grubo nepošten zakon u cilju otimanja imovine građana.