Prema najnovijem izvješću Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), Rusija je pretrpjela gubitke veće od bilo koje velike sile u sukobima nakon Drugog svjetskog rata. Moskva je platila iznimno visoku cijenu za skromne teritorijalne pomake dok rat u Ukrajini ulazi u svoju četvrtu godinu.
Izvješće CSIS-a od 27. siječnja procjenjuje da ruski gubici iznose gotovo 1,2 milijuna ljudi – uključujući poginule, ranjene i nestale – od početka invazije u veljači 2022. godine. Navodi se kako je broj poginulih ruskih vojnika dosegao 325.000. Iako Vladimir Putin ustraje u tvrdnjama o preuzimanju inicijative, CSIS ističe da je rusko napredovanje, unatoč godinama iscrpljujućih borbi, ostalo sporo i mukotrpno.
Na najkritičnijem dijelu bojišnice kod Pokrovska tijekom 2025. godine ruske su snage napredovale tek 70 metara dnevno, što je sporiji tempo od onoga zabilježenog u najkrvavijim bitkama prošlog stoljeća. Od početka 2024. godine Rusija je zauzela manje od 1,5% ukrajinskog teritorija. To potvrđuje ocjenu izvješća o "iscrpljujućoj prirodi rata" u kojem golemi gubici u ljudstvu i tehnici ne rezultiraju znatnijim uspjesima na terenu.
Studija dodatno karakterizira Rusiju kao "ekonomsku silu drugog ili trećeg reda", ukazujući na probleme poput pada proizvodnje, manjka radne snage i odljeva kapitala. Rusija zaostaje i u razvoju novih tehnologija; nema nijednu tvrtku među 100 vodećih u svijetu te gubi korak s predvodnicima u ključnim područjima poput umjetne inteligencije.
CSIS zaključuje da gospodarska stagnacija i izostanak iz modernih industrija ukazuju na opadanje Rusije kao velike sile, koja se sve teže nosi s globalnim liderima poput SAD-a i Kine. Izvješće je objavljeno u trenutku novih američkih inicijativa za okončanje sukoba i sve snažnijeg pritiska na Kijev glede teritorijalnih ustupaka, unatoč tome što Rusija ni nakon desetljeća borbi nije uspjela u potpunosti ovladati Donbasom.
Neovisno o tekstu, postoji jedan problem koji neće nestati, a nitko ga ne može poreći - sve te brojke apsolutno i nimalo ne znače ništa vodstvu u RU, ne samo glavnome. Jednostavno njih ima toliko da su ove brojke i dvostruke, to je kao da ih je 10 poginulo. Ako se hoće postići efekt "joj koliko je to, možda se nešto desi..", to je u ovom slučaju apsolutna utopija. Pričamo o državi čiji su stanovnici desetljećima trenirani da su ti brojevi apsolutno nebitni u odnosu na "opći" cilj koji im se stavlja kao jedini prihvatljiv.