Kad Nobel za ekonomiju ode u ruke znanstvenicima koji proučavaju utjecaj ekonomije na klimu, istodobno s objavom UN-ove studije o klimatskim promjenama s apelom na promjene u proizvodnji energije, industriji, prijevozu, stanovanju, prehrani... poruka je jasna: održivo je postalo “mainstream”. Ne alternativa, nužnost. Nije to više neki “zov divljine” ekoaktivista lancima zavezanih za stabla u lokalnom parku; nagradu za ekonomiju, “pridruženu” Nobelovim laureatima, utemeljila je Švedska narodna banka 1968. i novac za nju dodjeljuje iz Nobelove zaklade, iako nije dio izvorne ideje Alfreda Nobela.
Usto, jedan od laureata bivši je glavni ekonomist Svjetske banke! Jasan je, dakle, pritisak na kreatore politika i poslovnjake da redefiniraju modus operandi jer nas dosadašnje prakse ne vode samo devastaciji društva i socijalne države već je ugrožen i održiv život na planetu.
Amerikance Williama Nordhausa s Yalea i Paula Romera s programa Stern School of Business na Sveučilištu New York Švedska kraljevska akademija znanosti nagradila je za rad na dugoročnom održivom rastu globalnog gospodarstva, godinu dana nakon što je njihova domovina napustila Pariški sporazum. Nordhaus se fokusirao upravo na utjecaj ekonomskih aktivnosti na fiziku i kemiju okoliša i posljedične promjene klime, dok se Romer, donedavni glavni ekonomist Svjetske banke, koji je razotkrio i manipulacije njezinih analitičara u “prilagođavanju” ljestvice Doing Business, godinama već bavi modelima koji ističu predominaciju znanja i ideja pred materijalnom imovinom: zemljom, zgradama, novcem.
Zvuči bogohulno iz usta donedavnog analitičara glavne bankarske institucije na svijetu. Romerova je misao vodilja, poznata kao endogena teorija rasta, da ljudska bića imaju neograničen kapacitet kreiranja novih ideja i tehnologija kojima mogu potaknuti proizvodnju, povećati profit i utjecati na rast, dok su materijalni resursi po svojoj prirodi – opadajući. Poručuje da kreatori politika trebaju prestati prilagođavati poslovni ciklus aktualnim modelima i umjesto toga promovirati novu tehnologiju.
A upravo su tehnološke inovacije oruđe koje u borbi protiv globalnog zatopljenja zagovara Nordhaus. Klimatske promjene, kaže, treba smatrati globalnim javnim dobrima, poput javnog zdravstva, a na njih bi utjecao kroz univerzalni porez na emisiju CO2, uz paralelan rad na rješavanju problema. A problem je priličan; UN upozorava da, kako temperatura ne bi premašila 1,5 Celzijev stupanj više od predindustrijske razine, države moraju poduzeti niz mjera: od masovne upotrebe obnovljive energije, pošumljavanja i čuvanja tropskih šuma kao skladišta ugljika do gospodarenja zemljištem, stanovanja i prehrane.
Pogledajte video: Maketa prve hrvatske podmornice koja će se uskoro graditi
William Nordhouse je economist a ekonomija nije znanost nego umjetnost! Ekonomija je umjetnost masiranja (zavodenja pa ako treba silovanja) cinjenica dok pokazu ono sto smo od njih ocekivali prije pocetka masaze! Ako nekoga impresioniraju nobelovci evo vam na brzinu dva fizicara takoder nobelovca koja "globalno zagrijavanje" nazivaju prevarom radi politike i donacija novca politici podobnim sarlatanima! Dr. prof. Ivar Ginaever te Kary Mullis!