Iako još nije među najpoznatijim voćnim vrstama, josta sve češće pronalazi mjesto u vrtovima i manjim nasadima. Riječ je o zanimljivom bobičastom voću koje spaja osobine crnog ribiza i ogrozda, a proizvođačima je posebno privlačno zbog otpornosti, jednostavnijeg uzgoja i plodova koji se mogu koristiti svježi ili prerađeni. Tamni, aromatični plodovi bogati su hranjivim tvarima, dok grm bez bodlji olakšava berbu i održavanje, što jostu čini sve zanimljivijom kulturom za ekološke proizvođače, male OPG-ove i ljubitelje neobičnog voća, prenosi Podravski list. Uzgoj joste ne smatra se posebno zahtjevnim jer se biljka dobro prilagođava različitim klimatskim uvjetima, podnosi niske zimske temperature, ali i kraća razdoblja suše. Najbolje rezultate daje na sunčanim do polusjenovitim položajima te na plodnom, propusnom i dobro dreniranom tlu. Grm u pravilu naraste od jednog do dva metra, a redovitom rezidbom krošnja ostaje prozračna, što pozitivno utječe na rodnost. Velika prednost joste u odnosu na ogrozd jest to što nema bodlje, pa su berba i održavanje znatno jednostavniji. Osim toga, otpornija je na brojne bolesti i štetnike koji često napadaju ribiz i ogrozd, zbog čega je pogodna i za ekološku proizvodnju, odnosno uzgoj s manjom primjenom zaštitnih sredstava.
Prve ozbiljnije prinose josta obično daje dvije do tri godine nakon sadnje, dok puni rodni potencijal postiže nakon četiri do pet godina. Dobro razvijen odrasli grm može dati nekoliko kilograma plodova godišnje, ovisno o sorti, uvjetima uzgoja i načinu održavanja. Plodovi dozrijevaju ljeti, najčešće od kraja lipnja do kraja srpnja, a berba se može obavljati postupno, kako plodovi sazrijevaju. Na tržištu je josta još uvijek relativno rijetka, što proizvođačima može predstavljati prednost. Budući da se ne nalazi često u velikim trgovačkim lancima, svježi plodovi nerijetko postižu višu cijenu od mnogih poznatijih bobičastih kultura. Cijena ovisi o sezoni, načinu uzgoja i tržištu, no ekološki plodovi, kao i prerađevine poput džemova, sokova i sirupa, mogu ostvariti dodatnu vrijednost. Osim prodaje svježih plodova, velik potencijal krije se upravo u preradi. Od joste se mogu raditi aromatični džemovi, marmelade, sokovi, likeri, voćni preljevi i vino snažne boje. Zbog izražene arome često se kombinira s drugim bobičastim voćem, a dobro podnosi i zamrzavanje bez znatnijeg gubitka kvalitete.
Josta se, gledano iz zdravstvenog kuta, ubraja među vrlo vrijedne voćne vrste. Sadrži mnogo vitamina C, antocijana i drugih antioksidansa, koji pridonose zaštiti organizma od oksidativnog stresa. Bogata je i vlaknima važnima za probavni sustav, kao i mineralima poput kalija i željeza, koji sudjeluju u brojnim funkcijama organizma. Redovita konzumacija tamnog bobičastog voća povezuje se s jačanjem imuniteta, očuvanjem zdravlja krvnih žila i smanjenjem upalnih procesa. Zbog niske kalorijske vrijednosti i visokog udjela hranjivih tvari, josta se smatra dobrim izborom u uravnoteženoj prehrani. Zanimljivo je i da je njezin razvoj trajao desetljećima, jer križanje ribiza i ogrozda nije bilo jednostavno. Prve uspješne sorte nastale su nakon dugotrajnog selekcijskog rada europskih oplemenjivača, koji su nastojali dobiti biljku otpornu na bolesti, kvalitetnog ploda i jednostavniju za uzgoj. Vrijednost joste na tržištu raste zbog sve veće potražnje, ali i zbog ograničene ponude. Svježi plodovi često se prodaju po cijeni od 6 do 12 eura po kilogramu, dok prerađeni proizvodi poput džemova, sirupa i sokova mogu postići još veću vrijednost.
S godinama ju sve više cijenim...