U jeku dramatične opsade, kada su granate svakodnevno ranjavale Sarajevo, 17-godišnja Inela Nogić okrunjena je za Miss grada koji je krvario. Njezina poruka 'Ne dopustite da nas ubiju!', gromoglasno je te 1993. odjeknula svijetom, pretvorivši još maloljetnu djevojku iz Bosne i Hercegovine u ikonu ponosa i otpora. Opsada Sarajeva bila je najduža u modernoj povijesti ratovanja, trajala je duže i od opsade Sankt Peterburga u Drugom svjetskom ratu. Opkoljeni grad bio je odsječen, bez struje, vode i grijanja, a na njegove je ulice svakoga dana u prosjeku padalo preko tristo granata. Dok su promatrači UN-a samo bilježili broj ispaljenih projektila, svi apeli za pomoć rezultirali su tek pošiljkama hrane. Ipak, niti pune četiri godine opsade nije slomilo duh 380.000 stanovnika tog grada koji su, unatoč svakodnevnom granatiranju i snajperskoj vatri, uporno pokušavali živjeti normalno.
U tim nemogućim, ratnim uvjetima, kada je više od jedanaest tisuća civila, uključujući 1600 djece, već izgubilo živote, građani su u podrumima organizirali koncerte, predstave i filmske projekcije. Bio je to njihov način da dokažu sebi, ali i svijetu da su nesalomljivi te da ljudski duh ne mogu ubiti niti meci, niti granate, niti glad. Upravo iz tog prkosa i otpora rodila se tada i ideja o organiziranju izbora za Miss. Iako su snajperi i dalje sijali smrt, a gradom su odjekivale detonacije, tog 29. svibnja 1993. godine, u podrumu Bosanskog kulturnog centra, dok je iz zvučnika odzvanjala pjesma simboličnog naziva "Eve of Destruction"- "Predvečerje uništenja", trinaest je djevojaka, od kojih su neke na nogama imale ožiljke od gelera, ponosno prošetalo improviziranom pistom. Atmosfera je bila gotovo nadrealna - bila je to moćna mješavina straha, nade i osjećaja zajedništva. Činilo se tada, bar na kratko, da rat više ne postoji.
Među tim mladim djevojkama bila je tog dana i 17-godišnja Inela Nogić. U očajničkom pokušaju da joj na trenutak skrene misli s ratnih strahota i pruži joj bar krhku iluziju normalnog života, na izbor ju je prijavila njena majka. Iako je na pistu izašla skromno, bez šminke, u cipelama koje je posudila od svoje ujne, Inela je te večeri zablistala s krunom Miss Sarajeva. No, najsnažniji dojam nije tog dana ostavila ljepota mladih djevojaka, nego čin koji je uslijedio. Umjesto tipičnih, patetičnih želja misica i njihova uobičajenog apeliranja za mir u svijetu, netom okrunjena 17-godišnja Miss je, s ostalim djevojkama, pred kamerama razvila veliki transparent. Plavim slovima na bijeloj podlozi bila je ispisana dirljiva, ali moćna poruka koja je istovremeno i zapanjila, ali i posramila svijet: "Don't let them kill us!" - "Ne dopustite da nas ubiju!".
Bio je to krik mladosti upućen svijetu koji je pasivno promatrao agoniju stanovnika Sarajeva. Taj vapaj da se rat konačno zaustavi jednu je tinejdžericu te ratne 1993. pretvorio u besmrtni simbol prkosa, a izbor ljepote u jedan od najsnažnijih "zvučnika" za pomoć u modernoj povijesti. Nakon što je osvojila krunu Miss Sarajeva, Inela je na pitanje novinara o njenim planovima za budućnost tada odgovorila: "Nemam planova. Možda sutra neću ni biti živa." Ta brutalno iskrena rečenica 17-godišnje djevojke, koja se našla oči u oči sa smrću i ratnim strahotama, sažela je svu neizvjesnost života u opkoljenom gradu te je odjeknula svijetom.
Od sarajevskog podruma do svjetske pozornice
Priču o izboru za Miss opkoljenog Sarajeva kroz svoj je amaterski dokumentarac, "Miss Sarajevo", ispričao američki filmaš i humanitarac, Bill Carter. Njegov je dokumentarac snažno dotaknuo irsku rock grupu U2 i Bonnu Voxa, koji je, inspiriran hrabrošću sarajevskih djevojaka, napisao antiratnu pjesmu, "Miss Sarajevo". Duboko potreseni prizorom mladosti i ljepote, koja hrabro prkosi razaranju i smrti, snimili su ju Bono, Brian Eno i operni velikan Luciano Pavarotti. Na omotu singla bila je Inela, nasmiješena djevojka s krunom i lentom čija je priča postala globalni fenomen i vječna inspiracija.
Vrhunac te nevjerojatne priče dogodio se dvije godine nakon završetka rata, 1997., kada je U2 na stadionu Koševo u Sarajevu održao povijesni koncert, na kom je Inela Nogić bila počasna gošća. Usred koncerta, dok je pjevao stihove posvećene upravo njoj: "Here she comes, heads turn around, here she comes, to take her crown" - "Evo je dolazi, glave se okreću, evo je dolazi, da uzme svoju krunu", Bono je pozvao Inelu na pozornicu, primivši ju za ruku. Taj emotivan trenutak simbolizirao je povratak života u grad koji je preživio nemoguće.
Druga, mračna strana medalje
Nakon rata, Inela se s nizozemskim fotoreporterom, Marcom, kojeg je upoznala još ratnih godina, preselila u Nizozemsku te je postala majka dvoje djece, Mije i Maka. Neko se vrijeme profesionalno bavila manekenstvom, no, taj svijet mode i ljepote, u kom se od gladovanja pravi stil, za nju je bio brutalan i površan. Upravo je zbog uvjeta da smršavi odbila veliki angažman te se povukla i posvetila obiteljskom životu. Uredski posao, a kasnije i rad u domu za starije osobe, donijeli su joj mir. Iako se, kako sama ističe, nikada nije osjećala kao javna ličnost, nego kao obična žena s neobičnom životnom pričom, njezina je fotografija ipak postala dio gotovo svakog dokumentarnog filma o opsadi Sarajeva.
Tri desetljeća kasnije, u svojoj autobiografiji, "Miss opkoljenog Sarajeva" Inela Nogić je ispričala svoju stranu priče. U toj je potresnoj ispovijesti otvoreno progovorila o "ratu u ratu" - o nasilju o kojem se godinama šutjelo, o kaos, kriminalu i bezvlašću unutar grada, o teroru lokalnog kriminalca, o seksualnom uznemiravanju i traumama te o nezaštićenosti i mehanizmima koji su štitili nasilnike. Dok su ju slavili kao ikonu nade, Inela je, iza lente Missice, tada proživljavala drugačiju, mračnu stvarnost. Cijena slave bila je visoka. Iako je Bono Vox od njezina lika stvorio planetarni amblem empatije, stvarna osoba koja stoji iza tog lica nikoga, pa niti njega, nije zanimala. Nakon svega što je preživjela, za vrijeme i nakon rata, Inela poručuje: "Ako već moram imati etiketu, neka to bude ona koja govori o hrabrosti jednog grada, a ne o trivijalnosti. To je najmanje što dugujem Sarajevu i djevojci koja sam bila."
Nova Bila je bila u težoj situaciji. Bolje o tome pišite.