Opasni kriminalci u strahu su od psihičkih bolesnika u KPZ-u Zenica

Osuđeni ubojica Daniel Marinić žrtva je nacionalnog sukoba; mora ostati u zatvorskom odjelu za osuđenike s psihijatrijskim poremećajima, iako je njegovo zatočeništvo protivno zakonu, počinje Reuters svoju reportažu o zatvorenicima u jednom od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, KPZ-u Zenica.

Nema drugog mjesta
Osuđen 1999. zbog ubojstva svojih roditelja, zatvorenik u ranim tridesetima jedan je od brojnih pacijenata koji su još u Zeničkom zatvorskom odjelu za psihijatriju, unatoč novom Kaznenom zakonu po kojem bi trebao biti u specijaliziranoj medicinskoj ustanovi. Kako su kazali za Reuters, provode vrijeme sklupčani u mračnim i vlažnim sobama koje se nalaze na drugom katu zgrade iz 19. stoljeća, odsječeni od svijeta debelim željeznim rešetkama.

U dvije sobe, 10 kreveta na golom betonskom podu prekriveni su dekama koje podsjećaju na one koje je BiH dobivala u humanitarnoj pomoći tijekom rata. – Sada je bolje, kazao je Marinić, stojeći na malom hodniku prepunom zatvorenika koji su bili uzbuđeni zbog dolaska posjetitelja. – Bilo je užasno kada nas je bilo 30-ak u sobi, nastavlja Marinić.

– Do prije nekoliko godina bilo je 70 pacijenata na odjelu. Marinić izgleda mirno, ali liječnici su protiv njegova puštanja jer smatraju da bi bio opasan za druge pacijente ako se premjesti u civilnu bolnicu. – Ti zatvorenici ne bi smjeli biti u zatvoru nego u bolnici, ali nemamo drugog mjesta za njih, kazao je Zenički upravitelj Nihad Spahić.

– Želimo se riješiti takvih zatvorenika. Razlog što su ostali tu je što se FBiH i RS već dvije godine ne mogu dogovoriti o gradnji institucije za njih. Polovica od 70 pacijenata koji su bili u Zenici puštena je jer nisu opasni, a i njihove obitelji su jamčile za njih i njihovu skrb. – Želim ići u civilnu bolnicu zbog boljih uvjeta – kaže Marinić.

Ludnica ili zatvor
– Recite mi, jel’ ovo ludnica ili zatvor, vikao je Himzo Memić, koji je osuđen na kaznu jer je pokušao izbosti svoju djevojku. Što će učiniti s ovim, pitao je, okružen gomilom zatvorenika. U Odjelu jedan psihijatar liječi pacijente, i terapeuti provode cijeli dan s njima, dajući im sedative i ostale lijekove. Za rekreaciju mogu koristiti vrt. Ostatak od 830 zatvorenika sjedi na klupama u zatvorskom parku, neki igraju stolni tenis ili nogomet, a neki od njih rade u radionici sa željezom ili metalom. Niset Ramić jedan je od njih. Bošnjak osuđen na 30 godina zbog zločina nad Srbima, kazao je da se u Zenici osjeća kao kod kuće.

– Došao sam ovamo još 1992. kaže Niset. Iako se etničkim napetostima ustrajava u osporavanju pravilnog tretmana Mariniću i njegovim kolegama, Ramić tvrdi kako nije bilo sukoba između 16 redovitih zatvorenika koji su osuđeni za ratne zločine: Bošnjaci, Srbi i Hrvati surađuju u miru