Perilice, hladnjaci, televizori koje su 60-ih i 70-ih godina kupovale generacije koje su se kućile trajale su 20, 30 i više godina, a danas se kvare već nakon dvije-tri godine. Budući da investicije u kućanske aparate, laptope, mobitele predstavljaju veliki udar na kućne budžete građana, želim osigurati da građani za svoj novac dobiju najbolje – kazala je jučer hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan, koja je kao izvjestiteljica socijalista za taj problem predstavila inicijativu zabrane programiranog kvarenja kućanskih uređaja.
Akcijski plan u ožujku
Nakon što je, upozoravajući na različitu kvalitetu istih proizvoda multinacionalki na zajedničkom tržištu EU, postala “ljubimica” prehrambene industrije, vrijeme je, našalila se, da postane i “ljubimica” industrije koja proizvodi tehničku robu. Problem je već prepoznat na razini EU o čemu govori i činjenica da se u okviru Obzora 2020 trenutačno provodi projekt testiranja trajnosti uređaja. Pod povećalom su mobiteli, perilice rublja, televizori i usisivači. Pune rezultate te studije, koju je pokrenula Europska komisija, građani mogu očekivati 2024. godine, dok će akcijski plan Komisija prezentirati u cijelosti 10. ožujka ove godine.
– Prvi rezultati pokazali su i da se prvo kvarenje aparata obično događa odmah nakon isteka garancije, a jamstva u EU većinom su dvije godine – rekla je Borzan. Le Monde je pak prije nekoliko godina objavio istraživanje u kojemu je otkriveno da su perilice rublja programirane na 2000 do 2500 pranja, televizori na 20.000 sati.
– Građanima se možda čini da je EU po ovom pitanju trom, no riječ je o kompleksnoj problematici koja zahtijeva dosta vremena, osobito zato što se radi o strahovito moćnoj industriji sklonoj lobiranju – objašnjava Borzan.
– Industriji odgovara situacija u kojoj dobro zarađuje navodeći ljude da stalno kupuju novo i bacaju staro. Naravno da onda ne žele promjene – rekla je.
No kako ovdje nije riječ o različitoj kvaliteti proizvoda na istoku i zapadu, nego o praksi na koju se tuže sve članice EU, očekuje se ipak brža zaštita potrošača i promjena EU zakonodavstva, koje će onda usvojiti i sve članice. U akcijskom planu EK spominje se jedinstveni punjač za mobitele, baterije koje bi potrošač mogao mijenjati te informacije o trajnosti, odnosno pravo na popravak, koji bi već krajem godine prvi mogli biti ugrađeni u zakonski akt.
Čak 77% potrošača preferira popravak pokvarenog uređaja i voljni su platiti i više da bi oni dulje trajali. Na tržištu ima malo rezervnih dijelova i skupi su toliko da ih se ne isplati ugrađivati ih pa nije čudno što se sve više servisa gasi (u Njemačkoj lani 13%, u Poljskoj 16%) i teško je doći do ovlaštenog servisera, rekla je Borzan.
Francuski primjer
Studije pojedinih zemalja pokazale su da se uređaji najviše kvare između druge i četvrte godine starosti. U Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji najbrže se kvare mobiteli, u Francuskoj, Nizozemskoj i Portugalu perilice rublja. No u top 5 su i printeri, usisivači, perilice, aparati za kavu...
Švedska je tako već uvela porezne olakšice za popravak uređaja, a Austrija dobrovoljne oznake minimalnog trajanja. Francuska je pak već usvojila zakon kojim je zabranila programirano kvarenje, a od 2021. uvodi oznake “popravljivosti” na uređaje te mjerače korištenja, kako bi potrošač znao što očekivati. Borzan poziva hrvatsku Vladu da se i ona povede francuskim primjerom i zabrani ugrađeno kvarenje.
Moja perilica radi već 11 godina, televizor 6, računalo 3, prijenosni tvrdi diskovi bez problema preko 7 godina a praktično su stalno uključeni. Hajde ti, Biljana, programiraj da ležaj bubnja perilice rikne nakon dvije godine i mjesec dana pa i meni otkrij kako ti je uspjelo. Oznaka na perilici "do 5 kg" ne znači da treba nagurati odjeće koliko se može nabiti unutra (što kokoši redovito čine) , nego najviše 5 kg.