Kolumna

Odavno smo trebali kolektivno zašutjeti za svu ubijenu malu i veliku djecu i protiv svih sijača smrti oko nas i u nama

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Odavno smo trebali kolektivno zašutjeti za svu ubijenu malu i veliku djecu i protiv svih sijača smrti oko nas i u nama
06.01.2025.
u 10:30
Potresna je bila ona šesnaesta minuta šutnje u Srbiji za dijete ubijeno u Zagrebu

Nedavni prizori s beogradskih ulica, a osobito onaj s velikog prosvjeda na Slaviji, jednom od najvećih i prometno najfrekventnijih beogradskih trgova, imaju vrlo snažnu i moćnu poruku i pouku. Pokazali su nam da ima nešto od čega vlastodršci i tirani strepe više nego od gnjevne buke, bijesne vike, zviždanja i druge larme koju je u stanju proizvesti masa od deset, pedeset, sto pa i više tisuća ljudi. To nešto dojmljivije, snažnije i moćnije je kada tolika masa ljudi stoji i šuti.

Naviknut sam na svetu tišinu koncertnih dvorana u kojoj se rađa glazba. Ali, jedno je kad se šuti u prostoru u kojem se ništa drugo i ne očekuje, a sasvim drugo kada vas tišina ošine jače od groma na mjestu masovnog okupljanja, kada zamre čak i prigušen žamor, kada svi ti silni ljudi zašute kao da više i ne dišu.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.