Na ulici ne bi preživjeli, u skloništima za njih nema mjesta jer su bolesni i neudomljivi. Četvorica veličanstvenih, odmilja nazvanih "škart dečki" jer ih nitko neće, štićenici su udruge Prava šapa. Puni su ljubavi i nježnosti iako ih život nije mazio i stalno se bore s nekim problemima.
Za Chicaga im je stigla dojava o bolesnom i tužnom miceku koji se nikako ne snalazi na cesti. U četiri godine, koliko je kod njih, u veterinarskom kartonu upisani su mu FeLV i FIP (mačja leukemiju te mačji zarazni peritonitis). Za spavanje uvijek pronalazi posebna mjesta, a obožava se šišati i brijati. Fred ima vestibularni sindrom, poremećen mu je centar za ravnotežu, i sve to posljedica je vađenja polipa iz uha. Bio je i udomljen, ali su ga udomitelji izbacili. Nakon toga udomljen je još jednom, ali se vratio u Pravu šapu zbog nezgode – s police je srušio figurice. Dubravko je senior koji je preživio i oporavio se od FIP-a. Imao je nekad i svoje ljude, no kad se razbolio, donijeli su ga na liječenje i nikad se više nisu javili. Dubravko još čeka, a s njim i volonteri koji su morali pokriti sve troškove prilično skupog liječenja. Kljucko se već drugi put liječi od FIP-a. U Pravu šapu stigao je u sklopu projekta "Uhvati, steriliziraj, vrati", no imao je slomljenu nogu a ubrzo su otkrivene i druge teškoće – gleda u križ, tako i hoda, a izgleda i da je gluhonijem. Nazvali su ga Kljucko jer hranu kljuca, kao kokoška.
Njih četvorica samo su neki od teško udomljivih maca o kojima se brine ova zagrebačka udruga te im osigurava svu potrebnu veterinarsku skrb.
– Realno, za ovakve životinje nema mjesta u skloništima, a zbog svih probleme na ulici ne mogu biti pa ih najčešće eutanaziraju – ističe Mirna Herman, predsjednica udruge Prava šapa koja se posvetila upravo spašavanju invalidnih i teško bolesnih mačaka. Upravo zbog toga vrlo brzo stekli su puno simpatizera koji podržavaju njihov rad. Udruga je registrirana prije 10 godina iako su mačke spašavale i godinama prije toga. Samo su tri volonterke, a M. Herman ističe da su do sada zbrinule više od tisuću neudomljivih maca, onih koje ne bi dugo poživjele jer ih ne bi ni liječili.
– Kod mene ih je uvijek barem desetak neudomljivih. Sada su dva s epilepsijom, jedan s dijabetesom. Tuhi je skupljen iz Tuheljskih toplica. Auto mu je oštetio kralježnicu, oduzete su mu stražnje noge, ali ima osjet u njima i nakon rehabilitacije moći će hodati. Na žalost, funkcija mjehura mu se nije vratila i izgleda da će mu se trebati ostatak života prazniti pritiskom. Ježek iz Ježdovca stradao je pod autom, slomljena mu je zdjelica i prerezana uretra, što bi značilo eutanaziju. Naš vet mu je napravio uretrostomiju i Ježek sada piški normalno i svjesno u pijesak, samo kao curica. Šarkica je pet puta udomljena i vraćena jer piški po stanu. Jedina je preživjela s otrovanog hranilišta zato što je povratila otrovanu hranu. Dovedena je na eutanaziju jer ima megaesophagus. Deset godina je kod mene. Vodim je sa sobom na teren i prva je maca koja redovno obilazi gradilište budućeg skloništa i uživa u prirodi. Očko je naš ambasador, slijep je ostavljen na hranilištu. Možete ga upoznati na svakom našem javnom eventu jer se jedini ne boji otvorenog prostora s puno ljudi, ne vidi ih. Okici je auto joj je razbio glavu. Operirana joj je vilica, ali zbog oštećenja očiju slabije vidi. Spašena je kao odrasla ulična mačka i agresivna je iako je već šest godina kod mene. Samo je ja mogu dirati. Uhica je prije pet godina došla u projektu 'Uhvati, steriliziraj, vrati', ali imala je karcinome na obje uške i trule zube. Uške su amputirane, a svi zubi povađeni. Ne smije na sunce pa je morala ostati u stanu, naravno u mojem – nabraja volonterka. Tu su još Srce, Pastela, Krtek, Husky, Jane.
Zbog svih problema s kojima se susreću, a najveći im je problem gdje smjestiti takve životinje, Mirna je dulje vrijeme tražila izlaz i našla ga je u gradnji skloništa za mačke, utočišta za teško udomljive, one koje se inače uspavljuju. Kreće od nule, a takvo sklonište, koliko zna, ne postoji nigdje u Europi.
– Svi su uglavnom dobivali građevine koje su prema pravilnicima prenamijenili i prilagodili skloništu za mačke. Upravo to bio mi je izazov, ali i privilegij da napravim nešto unikatno. Tražila sam arhitektonska rješenja, tražila savjete i krenula u projekt. Glavni projekt udruga je dobila besplatno – govori nam Mirna. Sve je napravljeno prema pravilniku za mačke, a arhitekt koji je radio nije znao ništa o mačkama. Bit će 20 mačjih soba u koje će smjestiti oko 200 mačaka, zajedno će boraviti najviše deset mačaka. Sobe će biti samo vizualno povezane, imat će i terasice pune zelenila. Sve će biti lako za održavanje i čišćenje, a cilj je da mačke imaju što više sadržaja u prostoru.
– Sklonište je na kraju slijepe ulice u kojoj je i kuća mojih roditelja, okolo je šuma. Bit će kaskadno građeno jer je zemljište brdo, imat će podrum, prizemlje, prvi kat i potkrovlje. U potkrovlju će biti terasa zaštićena mrežama, i tu će moći biti deset mačaka, a služit će za brojne događaje i druženja – ističe M. Herman. Dodaje da čekaju građevinsku dozvolu, a onda počinju s kopanjem. Budžet za ovaj projekt je dva milijuna eura, sve će biti sagrađeno uz pomoć građana, a već im je najavljeno da će puno toga što treba raditi biti i pro bono ili jeftinije. A kad bude gotovo, bit će to neprofitno sklonište koje će voditi udruga. Problema je puno, posla još i više, ali za mačke koje ovise o njima ništa nije teško.
Kapa do poda ovim divnim ljudima❤️