Svoj prvi javni nastup pred auditorijem FER Connecta u Zagrebu imao je dr. sc. Siniša Krajnović, novi predsjednik uprave Ericssona Nikole Tesle. Okupljanje nekadašnjih studenata uglednoga zagrebačkog fakulteta pred više od 250 ljudi u dvorani D1 bio je logičan izbor jer je Krajnović i sam FER-ovac. Kako je rekao, rano je još za predstavljanje planova koje ima s Ericssonom Nikolom Teslom, no sasvim je jasno izložio svoje viđenje razvoja Europske unije i Hrvatske, u kojem bi se okviru razvijala i tvrtka u kojoj je počeo svoj profesionalni put 1994. i koju sada vodi.
Uoči prezentacije "Tehnologija i konkurentnost: Europa i Hrvatska u utrci za budućnost", u kojoj je zapravo sumirana analiza koju je napravio s kolegama iz analitičke kuće McKinsey, iz koje je došao na mjesto čelnika ENT-a, ukratko je opisao svoj karijerni put. Glavninu karijere proveo je korporaciji Ericsson. Bio je izvršni potpredsjednik Ericssona za sjeveroistočnu Aziju, gdje je vodio poslovanje na najnaprednijim 5G tržištima u svijetu. Također, među ostalim visokim rukovodećim pozicijama, imao je i odgovornost za vođenje globalne R&D organizacije od 15.000 razvojnih inženjera. Osim u Hrvatskoj radio je u Švedskoj, Kini, Japanu, Irskoj, Mađarskoj i Ujedinjenom kraljevstvu, po čemu je vjerojatno jedinstven poslovni lider u nas u ovom trenutku. Kao osnovni problem Europe, pa tako i Hrvatske, vidi ulaganja u istraživanje i razvoj, što je obrazložio konkretnom brojkom.
– Američke kompanije s prihodima većima od milijardu eura godišnje u nove investicije, istraživanje i razvoj ukupno ulože 700 milijardi eura više nego istovjetne europske kompanije ukupno – kazao je Krajnović. Taj investicijski jaz primarno se odnosi na tehnološki i energetski sektor.
– Europa bi trebala brzo donijeti odluku koji su joj sektori od strateške važnosti i u koje će se uložiti maksimum truda i sredstava. U Kini su primjerice spremni uložiti i 100 milijardi dolara u neki sektor za koji procijene da je dugoročno strateški važan, da bi u njemu bili vodeći za deset godina. Za ubrzanje napretka i osiguranje dugoročne konkurentnosti Europe bilo bi nužno unaprijediti usklađenost odluka i koordinaciju ulaganja. Isticao je nekoliko puta da sadašnje gospodarske sile, što Sjedinjene Države i dalje jesu, a sada je tu i Kina, Europu cijene, no primarno kao tržište. Produktivnost je još jedan veliki problem koji pogađa konkurentnost Europe. On je u porastu u SAD-u, dok u Europi stagnira sada već više od 20 godina. Iznenađenje dolazi iz susjedstva, EU po produktivnosti lovi Turska. Regulacija je dobra, ali ne i prereguliranost, smatra novi šef ENT-a, jer od 2019. godine EU je uvela četiri puta više regulatornih pravila od SAD-a, no istodobno ulaže tek jedan posto BDP-a u industrijske politike, dok Amerika i Kina investiraju od dva do pet posto.
– Činjenica je da mi u Europi zapravo i nemamo kompanija koje se veličinom mogu mjeriti s američkima. Europske velike kompanije po pravilu su za polovicu manje od američkih konkurenata. A manje od deset posto svjetskih jednoroga nastalo je u Europi – kazao je Krajnović. Što se Hrvatske tiče, ima i osnovnu poruku.
– Premali smo da bismo jedni drugima bili primarno konkurenti. Smatram da ima prostora za partnerske suradnje u zajedničkom cilju jačanja sektora u kojima možemo biti konkurentni –rekao je te istaknuo kako Hrvatska ima priliku u rastućem ICT sektoru, u kojem postoje i mladi talenti te jak potencijal za zelenu i digitalnu tranziciju uz pomoć europskog novca. No, postoje i prepreke kao što je demografski pad, ograničena dostupnost ulagačkog kapitala te nerazvijeni inovacijski ekosustav.
Nakon predavanja, Siniša Krajnović odgovarao je i na pitanja publike, a za nas je uoči događaja odgovorio na nekoliko pitanja o svojem povratku u Hrvatsku i početku mandata na čelu Ericssona Nikole Tesle.
Svakako je ponuda za povratak bila nešto što se ne odbija, pogotovo na najvišu funkciju, no jeste li se time i iznenadili ili je povratak bio organiziran prije toga? Iskreno, uvijek sam ostao povezan s Ericssonom Nikolom Teslom, u kojem sam 1994. započeo svoj karijerni put, kao i s mnogim kolegicama i kolegama iz kompanije, pa mi je ponuda za povratak u ENT bila iznimno zanimljiva. Razgovori su trajali neko vrijeme i bili su vrlo strukturirani. Za mene je to bio trenutak kada sam osjetio da svojim iskustvom mogu donijeti vrijednost kompaniji i doprinijeti da u vremenu brzih tehnoloških promjena ENT dodatno osnaži svoj utjecaj na tržište, industriju i zajednicu.
Radili ste u ENT-u pa karijeru nastavili u samom Ericssonu na međunarodnoj razini. Što mislite da treba prenijeti u Zagreb s tog internacionalnog nivoa? Globalno okruženje uči kako povezati različite perspektive i brzo reagirati na promjene. ENT je tijekom svoje tradicije duge više od 75 godina pokazao velik transformacijski kapacitet, a isto tako i važnost usvajanja međunarodnih poslovnih praksi i standarda. Jačanje inovacijskog potencijala, snažnije povezivanje i suradnja svih dionika ekosustava, od akademske zajednice, gospodarstva i institucija te orijentiranost na korisničko iskustvo, čimbenici su za koje držim da donose dodatnu vrijednost za organizacije i društvo u cjelini.
Uobičajeno je pitanje u nas kako zadržati stručnjake. Na neki način čak tomu pomaže sadašnja kriza nekih velikih gospodarstava poput njemačkoga, gdje je ipak nešto lakše konkurirati domaćim kompanijama što se uvjeta tiče. Imamo li međutim dovoljno stručnjaka za ovo vrijeme u kojem tehnologija vuče praktično sve? Je li naše obrazovanje na odgovarajućoj razini? I sami ste predavač na dvije poslovne škole. Zadržavanje stručnjaka uvijek je izazov, neovisno o gospodarskim okolnostima. Kriza u nekim velikim ekonomijama može olakšati konkurentnost domaćih kompanija, ali dugoročno rješenje jest ulaganje u ljude. Imamo talentirane stručnjake, no tehnologija se razvija brže nego ikad, pa obrazovni sustav mora biti agilniji i bliži industriji. Obrazovanje mora biti dinamično, interdisciplinarno i usklađeno s potrebama tržišta. ENT je partner u tom procesu – suradnjom sa sveučilištima i fakultetima te mentorstvima i projektima koji mladima daju priliku da se razvijaju. To je jedini način da kao društvo i gospodarstvo ostanemo konkurentni.
Prema iskustvima i znanju koje imate u području strateškog konzaltinga, što smatrate kao najveće izazove u bliskoj budućnosti, pri čemu se upravo sljedeća godina ističe kao prijelomna na više razina? Vrijeme pred nama donosi nekoliko ključnih izazova: prilagodbu na nove tehnologije, jačanje otpornosti u nestabilnome globalnom okruženju i kontinuirano ulaganje u razvoj kompetencija i talenata. Sve to traži strateško planiranje, ali i hrabrost za donošenje odluka. Najveći izazov vidim u sposobnosti kompanija da ostanu agilne – da brzo prilagode poslovne modele i istodobno zadrže fokus na ljudima. Tehnologija je pokretač, ali bez jasne strategije i kulture inovacija ona ne donosi vrijednost.
Živjeli ste u Zagrebu, Europi, Aziji. Sada su razlike veće nego ikada. Gdje su, po vašem mišljenju, najveće? Zašto Azija tako snažno grabi naprijed i ima mogućnost ekonomskog utjecaja kojem ne može odoljeti ni Europska unija? Iz svog iskustva zaista mogu potvrditi da su razlike danas veće nego ikada. U Aziji, posebno u zemljama koje prednjače tehnološki, postoji iznimno visoka razina ambicije, agilnosti i spremnosti na promjene. To je kultura u kojoj se odluke donose i realiziraju iznimno brzo. Usmjereni su na znanost, tehnologiju i obrazovanje te istodobno značajno investiraju u infrastrukturu, digitalizaciju i razvoj talenata. Industrije poput telekomunikacija, umjetne inteligencije, poluvodiča i energetike ondje imaju snažnu potporu i jasne ciljeve. Europa, uključujući Hrvatsku, ima snažnu tradiciju, institucionalnu stabilnost i kvalitetu života, ali poslovni ciklusi su sporiji, a regulacija kompleksnija. To ima svojih prednosti, ali i ograničenja u kontekstu globalne utrke u inovacijama. Europa mora i može pronaći način kako zadržati konkurentnost putem inovacija i partnerstava.