U Indo-Pacifiku je u tijeku Operacija High-mast u kojoj britanska borbena grupa CSG25 sačinjena od nosača aviona HMS Princ of Wales i nizom drugih plovila provodi vojne vježbe s 12 saveznica uključujući i članice NATO-a. Međutim, čini se da određenim krugovima u Pentagonu nije sasvim po volji da u ovom trenutku u prostoru južne Azije bude prisutan tako jaki vojnopomorski entitet koji nije američki. Pogotovo jednoj osobi, a to je Elbridge Colby koji određuje politike središta američke vojne moći. Kako piše više medija, upravo je on odredio da se Ukrajini prestane slati naoružanje nakon što je, kao čelna osoba komisije za procjenu stanja američkog arsenala, zaključio da upravo tipova naoružanja koje se ondje šalje počinje nedostajati Americi. A mogli bi biti potrebni u eventualnom sukobu s Kinom. I takav je memorandum onda poslao ministru obrane Peteru Hegsethu. Za njegovu odluku nije znao, po vlastitom priznanju, niti Donald Trump, a vrlo je vjerojatno kako niti Marco Rubio, šef State Departmenta s njome nije bio upoznat. Colby i krugovi kojima pripada radije bi da sav teret naoružavanja Ukrajine podnesu europski saveznici u koje se i dalje ubraja Velika Britanija iako ona nije više dio EU.
Tako je i za posjeta britanske delegacije Washingtonu za kojega je izviješteno kako je britanska borbena grupa na putu prema Indokini Colby imao grub komentar. – Je li kasno da ih opozovete? Jer mi vas ne želimo tamo, navodno je rekao Colby prema svjedočenju izvora koje citiraju zapadni mediji koji izvještavaju o ovoj situaciji. Colby je već izazvao prijepor u odnosima s Japanom kada je javno u proljeće zatražio da ta zemlja poveća svoja izdvajanja za obranu na tri posto BDP-a što je prije moguće što je izazvalo ljutnju japanskog premijera Shigerua Ishibe. Da bi onda taj broj i povećao na pet posto što je izazvalo odustajanje od sastanka američkih ministara obrane i vanjskih poslova Petea Hegsetha i Marca Rubia s japanskim kolegama. Iako se mnogi u Washingtonu pitaju 'pa tko je sad taj tip', ne radi se nipošto o nekakvom bezveznjaku kakvih je pregršt bilo u prvom Trumpovom mandatu. Colby ima duboke obiteljske veze s vanjskopolitičkim establišmentom preko svog djeda, bivšeg direktora CIA-e Williama Colbyja.
Bridge, kako ga zovu u Washingtonu, pohađao je školu u Japanu, gdje mu je otac radio za investicijsku banku, prije nego što će diplomirati na Sveučilištu Harvard, onom koje je upravo ovih mjeseci pod velikim pritiskom Trumpove administracije. Iz Pentagona, vjerojatno također po Colbyjevoj uputi, naručena je i revizija sporazuma AUKUS. Sjećamo se kako je taj projekt kojim bi Australija obnovila svoju podmorničku flotu prije svega američkim rabljenim podmornicama, a onda bi se u perspektivi razvila i sasvim nova uz sudjelovanje Velike Britanije počeo otkazivanjem ugovora za kupnju 12 francuskih podmornica vrijednih 56 milijardi eura. Što Pentagon misli pod 'revizijom' nije sasvim sigurno no izvori koje se citira govore da ta revizija sigurno neće biti mjesecima gotova. Od nekih u Australiji vijest je dočekana s olakšanjem jer taj sporazum dozvoljava američkoj mornarici korištenje australskih luka u eventualnom sukobu na tom prostoru. To bi za neke australske analitičare značilo očiti gubitak suvereniteta, a sporazum je ionako sklapan u nekom drugom vremenu i geopolitičkim okolnostima.
Pa je dobro da on bude pauziran. Recimo Peter Varghese, nekadašnji australski ministar vanjskih poslova i trgovine polaže velike nade u Ebridgea Colbyja. – Nadam se da će Elbridge Colby potopiti AUKUS za Australiju. SAD bi nas možda još mogao spasiti od nas samih dodavanjem uvjeta sporazumu o nuklearnim podmornicama koje nijedna australska vlada ne bi mogla prihvatiti, pisao je on u kolumni australskog Financial Reviewa. No, SAD žele od svojih indo-pacifičkih saveznika isto što i od europskih, da kupuju američko oružje i njime ili naoružavaju Ukrajinu ili same sebe kao u slučaju Japana i Australije kojima je predložen Partnership for Indo-Pacific Industrial Resilience, što je, u osnovi, forum 14 zemalja čije će industrije raditi u svrhu obrane zasnovane na američkim resursima i sustavima. Ideji plaćanja za naoružavanje Ukrajine se, izgleda, nisu priklonile Francuska i Italija a to je upravo zato jer Emmanuel Macron smatra kako je bolje taj novac uložiti u jačanje europske obrambene industrije koja bi onda prodavala oružje Ukrajini.
Ništa čudno, Francuska i sama ima jaku obrambenu industriju, a njezin je utjecaj u sadašnjem sastavu Europske Komisije značajno smanjen, praktično je nepostojeći iako je ta zemlja jedina nuklearna sila u Europskoj Uniji. Dodatni je razlog ekonomske prilike gdje Francuska i sama ima budžetskih problema. To je i glavni razlog pomalo iznenađujućeg stava Italije koja bi radije da se novac uloži u razvoj različitih tehnoloških sustava od kojih je jedan, onaj protuzračni SAMP/T koji se već i dostavlja Ukrajini. Čini se da je na pritiscima europskim saveznicima Donald Trump na putu da izgubi onog, činilo se, najčvršćega, a to je talijanska premijerka Giorgia Meloni. I pri tome nije sasvim sigurno pod kojim će uvjetima Italija dopuštati tranzit američke opreme prema Ukrajini kroz svoje luke jednom kada on krene.
U cijeloj se priči pojavila i jedna stara ideja koja bi mogla postati zaista aktualnom. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski zastupa mišljenje kako naoružavanje Ukrajine ne bi trebali plaćati europski porezni obveznici. – Pitao sam svoje kolege ministre vanjskih poslova: Tko bi trebao platiti američku opremu? Trebaju li to biti europski porezni obveznici ili, po mom mišljenju, agresor bi trebao platiti za to koristeći svoja zamrznuta sredstva?, rekao je Sikorski nakon sastanka ministara vanjskih poslova EU-a, citira poljskoj agenciji PAP. Moglo bi se tako dogoditi da Rusi sami plaćaju za oružje kojim će se napadati – Rusi.