Nitko ne uživa potporu kao Gotovina i Josipović ga ne bi uspio pobijediti

Predsjednik Ivo Josipović oporavlja se od operacije očnih kapaka, i svi mu, dakako, iskreno želimo sve najbolje. Ali prije nego što je otišao na operaciju, Josipović nas je bombardirao svojim istupima u kojima je svima nama davao do znanja da je on jedini mogući novi-stari hrvatski predsjednik i da nitko drugi kraj njega nema šanse. Otišao nam predsjednik na oporavak, a njegovi vjerni mediji od Nove godine nastavljaju nas bombardirati viješću da je on najpopularniji političar u Hrvatskoj i da će sigurno dobiti drugi mandat na Pantovčaku. To nam kao duhovnu mantru ponavljaju svaki dan, valjda da kao zombiji zapamtimo i zaokružimo na izborima samo njegovo ime.

U zemlji koja ima 380 tisuća nezaposlenih i u kojoj se svaki dan sve teže živi, Josipović posljednjih nekoliko tjedana isključivo govori o svojim političkim ambicijama. Sve je drugo za njega marginalno. I ide tako daleko da se u svojoj oholosti javno hvali kako bi na izborima pobijedio i generala Antu Gotovinu. To je čak neprimjerena izjava, samodopadna, ali i netočna. Jer sam siguran, bez obzira na svakakve ankete, da trenutačno u zemlji nema osobe koja ima toliku podršku naroda i naklonost kakvu ima Gotovina. Nakon dugih godina u haškom pritvoru, teškog sudskog procesa u kojemu je trebao dokazati svoju nevinost i nevinost zemlje za koju se borio, Gotovina svome pokradenom, razočaranom i sve siromašnijem narodu ne govori ništa o sebi i svojim problemima nego poručuje da budemo zajedno i da se okrenemo budućnosti. Josipović se pak samo okreće sebi i vjerojatno svaki dan pita ogledalce na Pantovčaku: „Tko će biti novi predsjednik?“. A ono mu zborno odgovara kroz savjetnike i sve one s kojima je interesno vezan: „Ti ćeš biti još pet godina predsjednik, samo ti“.

Prve vijesti u dnevnicima HTV-a, udarni tekstovi u dnevnim i tjednim novinama s porukama da će Josipović opet pobijediti i da je konkurencija po anketama daleko iza njega samo potvrđuju da se Josipović boji za svoju političku budućnost i da nije siguran u uspjeh kako to žele prikazati naklonjeni mu mediji. I koga se najviše počeo plašiti – žene, Kolinde Grabar-Kitarović, koja još nije ni potvrdila da zaista ide u predsjedničku utrku. Zašto biračima tobože nezavisni analitičari i istraživanja mišljenja javnosti moraju nametati tko je najbolji za njih i za koga bi trebali glasovati? Zar nije pametnije u mladoj demokraciji kakva je naša stalno mijenjati političare, tražeći one najbolje među nama da nas zastupaju? Što je to velikoga Josipović napravio za ovaj narod i koje je to značajno predizborno obećanje ispunio da sad imperativno moramo izabrati isključivo njega? Zagrmio je jedino na Milorada Pupovca kad ga je javno prozvao etnobiznismenom, ali zbog ZAMP-a, zbog osobnih, a ne zbog državnih interesa.

Gdje je ta njegova pravednost o kojoj stalno govori u zemlji iz koje mladi bježe čim se ukaže prigoda, gdje u Remetincu sjede bivši premijeri, državni tajnici, predsjednici komora, tajkuni, a njihova imovina nikada neće biti vraćena narodu? Što je pravedno u činjenici da banke i dalje visokim kamatama i nametima iskorištavaju naš narod upravo kako su to radile i prije četiri godine kad je Josipović izabran, da cijene dječje hrane rastu, da se ni od dvije plaće obitelj ne može prehraniti? Što je to Josipović zapravo uspio promijeniti? On koji ne želi inicirati ni sjednicu Vlade nego se s premijerom preko medija prepucava tko bolje iščitava Ustav i zakone. Sretne li zemlje sa dva velika pravnika na najznačajnijim funkcijama.Kolinda Grabar-Kitarović očito će biti glavna misao s kojom će Josipović do kraja godine odlaziti u krevet i buditi se. Jer, zamislite, netko će se usuditi njegovu pravednost pokušati skinuti s trona! Predsjednik je ovu priču sam započeo, ipak prerano, ali ostavio je dovoljno vremena da se i oni koji to još nisu, do kraja godine uvjere da je za Hrvatsku možda ipak bolje da se on vrati na Pravni fakultet.