Prvi put nakon 1999. iz Europe ovog će se ljeta vidjeti potpuna pomrčina Sunca. O ovom fenomenu, koji će se kao djelomična pomrčina Sunca moći vidjeti i iz Hrvatske, razgovarao sam s Borisom Štromarom, poznatim hrvatskim stručnjakom i zaljubljenikom u astronomiju. Boris je i strastveni lovac na pomrčine Sunca još od 1999., koju je dočekao u Mađarskoj jer je pojas potpune tame zahvatio jug te zemlje. Otad je proputovao cijeli svijet kako bi im svjedočio uživo. Ove godine potpunu pomrčinu Sunca pratit će iz Španjolske, a baš 12. kolovoza, ističe, bit će odlična prilika za promatranje neba i nakon pomrčine. Usto, objasnio je i što se uopće može očekivati od takvih događaja i kako promatrati pomrčinu.
Što će se dogoditi 12. kolovoza? Što ćemo moći vidjeti iz Hrvatske.
– Bit će djelomična pomrčina Sunca, barem iz Hrvatske će biti vidljiva djelomična pomrčina. Potpuna pomrčina bit će vidljiva iz Španjolske i Islanda. Zanimljiva je zato što je to prva potpuna pomrčina u Europi od 1999. godine. Tada je u Hrvatskoj bila pomrčina više od 90 posto, ali iz Mađarske se vidjela potpuna pomrčina. Išao sam u Mađarsku i to je bilo fantastično, a od tada sam ih još nekoliko vidio uživo.
Iz Hrvatske će se dakle vidjeti djelomična pomrčina, ali ponegdje i u višem postotku. Možete li reći što se može očekivati ako se gleda iz Hrvatske, a što iz Španjolske?
– Da, bit će velik postotak pomrčine, ali ovisi odakle gledate. Iz Španjolske će biti potpuna pomrčina, trajat će recimo oko minutu i pol, minutu i četrdeset sekundi. Dakle, totalni mrak, tzv. totalitet, Sunce će biti posve zaklonjeno. Vidjet će se i korona. I to je baš poseban doživljaj. Ni 99-postotno pomračenje nije tako spektakularno kao potpuna pomrčina. To je posve nešto drugačije. Ima nas nekoliko iz Hrvatske koji ćemo ići u Španjolsku. Idem s kćeri pa ćemo napraviti roadtrip po Europi.
Možete li opisati svoje dojmove o potpunoj pomrčini?
– Kad se gleda potpuna pomrčina, mogu reći da nije čudno što su se ljudi toga nekad bojali. Nekad davno, kad nisu znali što se zapravo događa. Tek kad počne jako zatamnjivanje, onda se primjećuje da nešto ne štima. Tada se pojavi crna rupa na nebu koja je okružena nekakvom mliječnom svjetlosti, odnosno koronom. Sunčeva se korona može vidjeti jedino kada je potpuna pomrčina. Dakle, ni iz svemira se ne može tako dobro vidjeti taj efekt kao kad je potpuna pomrčina. To je zbilja fantastično. Temperatura popadne dosta. Potpuna pomrčina izaziva uzbuđenje u ljudi, a vrijeme kao da prolazi bar 10 puta brže. Tko god bi želio fotografirati potpunu pomrčinu, morao bi vježbati “kod kuće” i gledati videosnimke, što može biti dosadno, ali u stvarnoj situaciji tih nekoliko minuta proleti začas. Čujete i vriskove i viku oko sebe.
Osjeti se temperaturna razlika?
– Tako je. Osjetit će se i ovdje u Hrvatskoj iako ne toliko, ali ipak mjerljivo. Vidjet će se neke najsjajnije zvijezde, planeti. Kao da je okolo vas duboki sumrak. Boje su fantastične ako je vedro. Ptice počnu pjevati pa onda utihnu. U Mađarskoj se dogodilo nešto zanimljivo, kada je završio totalitet, javio se pijetao. Fantastično. Bilo je ludo.
Vi ste čak četiri puta uživo promatrali potpune pomrčine Sunca? Pravi ste lovac na pomrčine
Trebalo ih je biti pet zapravo. Bio sam u Mađarskoj 1999., Turskoj 2006., Novosibirsku 2009., 2012. išao sam u Australiju, ali bilo je oblačno. Odeš u Australiju, putuješ cijeli dan, 12 sati si u avionu do Singapura i onda još deset sati do Australije – i onda bude oblačno. I 2017. sam bio u Americi na potpunoj pomrčini Sunca. Dakle, četiri sam ih vidio i jednu propustio. Ove godine će mi biti peta, a sljedeće godine nadam se i šestoj u Tunisu. Egipat je već prebukiran, pomrčina će prolaziti preko Luxora pa će to biti posebno zanimljivo doživjeti. A za dvije godine planiram u Australiju, tada će prelaziti iznad Sydneya.
Hoće li biti razlike u Hrvatskoj ako ste te večeri,12. kolovoza, u Zagrebu, Međimurju ili Istri...
– Bit će dosta razlika. Prvo, djelomična faza pomrčine počinje oko 19.30. To je ona situacija kada Mjesec malo počne “prelaziti” preko Sunca. To se nikako ne gleda golim oko, nego se zbilja mora gledati s nekakvim zaštitnim naočalama ili filtrom na očima. Najviše će se vidjeti negdje iz Istre, gdje će Sunce biti oko 85 posto pomračeno. S time da će maksimalni dio pomrčine biti točno na zalasku Sunca. Sunce zalazi oko 20 sati. I baš točno na zalasku bit će maksimum koliko će se moći vidjeti pomrčina iz Hrvatske.
Spominjete i jedan efekt koji će se vidjeti i iz Hrvatske.
– Uvijek se ističe da pomrčinu treba promatrati sa zaštitnim naočalama. Ali, ponekad su uvjeti takvi da se u Sunce pri zalasku može gledati direktno jer ga zbog atmosferske ekstinkcija gledamo kroz veliki sloj atmosfere koji blokira jako puno svjetla. Stoga se ponekad može golim okom vidjeti sunce, tako da će ovo biti poprilično spektakularno zato što ćemo vidjeti pomračeno Sunce kao srp koji zalazi za horizont. Treba biti oprezan, ali moglo bi ga se u tim trenucima gledati golim okom i bez filtra za Sunce.
Kad kažete da će u Istri biti izraženija, što to znači ako se gleda iz Zagreba?
– Jasno da je zanimljivije ako je Sunce više zaklonjeno. u Istri se očekuje 80-85 posto, dok se u Zagrebu očekuje oko 70 posto, kao i u Zadru, a manje će biti vidljivo, recimo, ako se gleda iz Slavonije, Osijeka ili Vukovara, gdje će biti oko 55 posto zaklonjenosti Sunca. Najmanji postotak vidjet će se iz Dubrovnika, oko 30%. To su dosta velike razlike.
Preporučujete li neke lokalitete odakle bi se moglo ljepše doživjeti i gledati pomrčinu iz Hrvatske?
– Jedino što je važno jest da imamo čist pogled na horizont, to bi bio zapad-sjeverozapad.
Dakle, Morske orgulje u Zadru?
– Zapravo da, tamo će biti zbilja idealno jer odatle pogled pada prema moru. I tamo će lokalna astronomska udruga imati promatranja. Dijelit će i naočale i moći će se gledati kroz njihove teleskope.
Da razjasnimo čitateljima, jesu li dovoljne obične naočale s nekim zaštitnim slojem? Je li moguće djelomično pomrčinu gledati golim okom, barem zadnju minutu?
– Nikako cijelo vrijeme. Moraju se koristiti naočale za gledanje Sunca. Ne bi trebalo improvizirati, začađeno staklo i te fore. Nemojte to raditi. Začađeno staklo propušta infracrvenu svjetlost. Sunčane naočale također nisu dovoljne. Moraju biti naočale s filtrom za promatranje pomrčine Sunca. Stoje tri-četiri eura. Važno je naglasiti da su to naočale samo za gledanje golim okom. Dakle, bez ikakvog dalekozora, bez teleskopa. Ako se gleda s nekakvom optikom, onda filtar treba biti postavljen ispred objektiva. Dakle, prije nego što uopće Sunce dođe u optički sustav treba imati filtar.
A ako netko želi snimiti mobitelom pomrčinu?
– Može se, ali treba staviti naočale ispred objektiva. Ako se gleda kroz kameru mobitela, možda će se spaliti senzor. Ne bi trebalo, mobiteli imaju jako malu leću. Pomrčina jest atraktivna za fotografiranje u završnim minutama. U tim završnim trenucima, kada je svjetlost prigušena, može se fotografirati bez filtra; onda će se vidjeti i pejsaž uokolo i to će biti vrlo atraktivno, pogotovo ako se gleda s Velebita.
A u Zagrebu?
– To je kompliciranije, treba naći prostor s čistim horizontom. Moći će se promatrati sa Zvjezdarnice, sa Sljemena. Možda na Jarunu, sa savskog nasipa. Ja idem u Španjolsku gledati potpunu pomrčinu.
Koliko su česte pomrčine?
– Djelomičnih bude svakih nekoliko godina. Prošla se nije vidjela iz Hrvatske jer je bilo oblačno.
U posljednjih se nekoliko godina vidjelo da nam je i polarna svjetlost došla
– To je normalna stvar. Kad je Sunce jako aktivno, onda dolazi do tih izbačaja. Puno su češći ti jaki koronini izbačaji čiji materijal, kada je usmjeren prema Zemlji, uzrokuje polarnu svjetlost, a ako je izbačaj dovoljno jak, onda se polarna svjetlost spušta prema ekvatoru. Toliko je snažno da se umjesto na polovima spušta sve niže i niže. Sad imamo puno bolja predviđanja, postoje sateliti koji promatraju izbačaje. Rade se proračuni kojom se otprilike brzinom izbacuju i kada bi do njih moglo doći.
Puno se prate i svemirske misije poput nedavno Artemisa. Kako se to reflektira na zajednicu ljubitelja astronomije.
– Te su misije OK. Ali velik su problem komercijalne misije lansiranja komunikacijskih satelita koje nam zapravo uništavaju noćno nebo.
Kad vidimo Starlink da leti po noći?
– Ne samo Starlink, nego je tu još dosta drugih konstelacija, Bezos, Kinezi... Odjedanput ćemo imati hrpetinu satelita.
Dakle, gužva na nebu?
– To je katastrofa. Sada je odobreno lansiranje svemirskog zrcala. To je nekakvo zrcalo koje bi po narudžbi osvjetljavalo područje od oko pet kilometara na površini Zemlji, nekakav grad, farmu. Ako to prođe, to će biti nekoliko tisuća takvih satelita i više nećemo imati pravu noć. Lako je za ove točkice koje su mali satelit, ali u tom će slučaju biti nekoliko tisuća zrcala koje će nam osvjetljavati površinu i to će biti potpuna katastrofa. To će potpuno promijeniti osnovni bioritam cijelog planeta. Prirodne izmjene dana i noći. Već i ovako sa svjetlosnim onečišćenjem imamo velikih problema. Volim reći da smo na svemirskom brodu koji putuje kroz svemir i sada su nam upalili svjetla i ugasili noć. Astronomija je posljednja stvar s kojom se znanstveno možemo baviti kao amateri. Raditi nekakva mjerenja praktički iz vlastitog dvorišta, pa čak možda i uz nekakvo malo svjetlosno onečišćenje gledati varijabilne zvijezde, detektirati planete oko drugih zvijezda. Sada više nećemo moći dati ni takve znanstvene doprinose.
Osim pomrčine Sunce stižu nam i Suze sv. Lovre, kažete da je to idealna noć za promatranje neba.
– Tako je. Nakon što završi pomrčina, iste noći nas očekuje kiša meteora. Tada će biti najvidljivija, i to dugo vremena jer neće smetati Mjesec. Mjesec, naime, svojom svjetlošću djeluje kao svjetlosno onečišćenje. Dakle, idealna prilika za promatranje Suza sv. Lovre. To je prilika i lokalnim zajednicama da naprave turistički spektakl, pogotovo na moru – gledanje pomrčine i nakon toga gledanje zvijezda padalica. Kombinacija je fantastična. A pomoglo bi da se pritom ugasi javna rasvjeta. Važno je reći da će meteori biti vidljiviji tek kasnije tijekom noći. Nakon 22 i 23 sata. Zovu se Perzeidi jer dolaze iz zviježđa Perzeja. Međutim, tamo im je izvorište tako da ćemo ih tamo vidjeti najmanje. Najbolje je gledati gore u zenit jer je tamo najtamnije, tamo su duži tragovi pa će se više vidjeti. Drugo što je zanimljivo jest što ih je puno više pred jutro. Ljudi brzo odustanu jer gledaju zvijezda padalice kada Sunce zađe, a treba pričekati da bude astronomska noć. Kad Sunce zađe, treba još oko sat i pol-dva da zapravo bude posve mračno, koliko već može biti. Astronomska noć je kada je noć najtamnija koliko može biti tog dana. Što se zviježđe Perzeja više diže na horizontu, to ćemo ih bolje više.
Kad će biti sljedeća velika pomrčina?
– Sljedeća pomrčina bit će za godinu dana, 2. kolovoza 2027. Kod nas će biti djelomična, ali bit će zanimljiva jer će dugo trajati. Potpuna pomrčina Sunca tada ide preko sjevera Afrike, od Gibraltara, pa Tunisa i Egipata. Puni totalitet će trajati pet-šest, možda i sedam minuta. Pomrčine se javljaju u ciklusima, to su Sarosovi ciklusi, u kojima se geometrija Sunca, Mjeseca i udaljenosti Sunca i Mjeseca i Zemlje ponavlja. To znači da je putanja pomrčine preko Zemlje vrlo slična udaljenosti Mjeseca od Zemlje, tako da imaju slično trajanje. Recimo, pomrčina ove godine je iz jednog ciklusa, a ona koja će biti sljedeće godine je iz drugog ciklusa. I to se ponavlja svakih 18 godina. Ta sljedeća pomrčina 2027. godine je iz ciklusa pomrčina koje će se iz Zagreba, iz Hrvatske, vidjeti tek 2081. godine.
Što je vama najzanimljivije vidjeti od svih tih nebeskih opažanja? Saturnovi prsteni, Jupiter...? Što smatrate najzanimljivijim nebeskim događajem ili objektom koji treba vidjeti?
– Potpuna pomrčina Sunca. To je najspektakularniji prirodni događaj koji se može doživjeti. Ovo je nešto totalno nestvarno. Na drugome mjestu je, recimo, vidjeti tamno noćno nebo, ali baš iz mraka. Mi u Hrvatskoj imamo dijelova zemlje gdje je nebo još tamno, recimo, u Lici, na otocima, na Lastovu. Fantastičan je doživljaj vidjeti Mliječnu stazu. Kada ciljano gledaš noćno nebo u potpunom mraku, osjećaš koliko si zapravo malen ispod njega.
Kako Baba Vanga nije vidjela tu potpunu pomrčinu?