'Nemam problema sa Starim mostom. To je naš ponos i predstavljam ga tako svakome tko dođe u Mostar'

Nakon što je on izabran svi su doživjeli olakšanje. Vatromet u Mostaru umjesto bijelog dima označio je da je Mario Kordić novi gradonačelnik grada na Neretvi, koji punih 12 godina nije imao izbore. Uz izborne krađe u prosincu i podizanje nacionalnih napetosti između Hrvata i Bošnjaka te uspoređivanja Mostara i Srebrenice od dijela bošnjačkih stranaka, te nazivanjem izdajnicima svima koji nisu podržali kandidata Bošnjaka, situacija je dovedena do usijanja. No 49-godišnji kirurg Kordić cijelo je vrijeme plijenio mirnoćom.

Kako ocjenjujete pojedine komentare da se nakon što ste izabrani dogodio ‘poraz Bosne’, da je ‘izdana Hercegovina’? Je li itko poražen, odnosno pobjednik u ovoj utakmici?

Postoji samo jedan pobjednik, a to je grad Mostar i svi ljudi u njemu. Ono što me iskreno užasavalo jest to podizanje napetosti na nacionalnoj osnovi. Istodobno, cijelo sam vrijeme naglašavao da ovi izbori nemaju veze s nacionalnim temama, nego isključivo s komunalnim temama. Moja je nakana bila govoriti i poticati ljude da razmišljaju o tome kako ovaj grad učiniti ljepšim mjestom za življenje. Drago mi je što su Zlatko (Guzin, nap. a.) i drugi kandidati bili na toj liniji.

Stoje li usporedbe dijela bošnjačkih političara da je poraz u Mostaru ravan onome što se dogodilo u Srebrenici i kako ćete se postaviti prema ranama iz rata koje su još uvijek otvorene?

Apsolutno je važno da vodeći ljudi ovoga grada, bilo da je riječ o gradonačelniku ili vijećnicima, svojim ponašanjem šalju poruke koje će biti u pravcu pomirenja i suživota. Ja iskreno Mostar ne bih uspoređivao ni s jednim gradom. Dapače, Mostar je jedna od rijetkih višenacionalnih sredina koja ima svoje specifičnosti. Ima i ratnu prošlost. Ali mislim da ove mlade generacije i svi mi zajedno imamo dovoljno mudrosti i snage da povijesnu priču ostavimo povjesničarima i analitičarima, a da se mi bavimo stvarnim problemima.

Zagrlili ste se s Boškom Ćavar te pozdravili Irmu Baraliju, a te su vijećnice označene glavnim ‘izdajicama Bosne’. Je li se dovoljno snažno stalo u njihovu obranu od ove harange?

Posebno mi je bilo važno što je svih 35 vijećnika osudilo jedan takav pritisak. Vidjeli ste i da je ozračje u samoj vijećnici bilo bitno drukčije nego što se izvan toga kruga predstavljalo. Mediji jesu podigli tu temperaturu do usijanja i tražio se krivac za izdaju. Ali u Mostaru se nije imalo koga izdati. Zbog toga je dobro da se u Mostaru tajno glasa da bi se zaštitio dignitet, a da vijećnici mogu slobodno glasati. I nisam se grlio samo s gospođom Ćavar. Zagrlio sam se nakon izbora s protukandidatom, gospodinom Guzinom. Ta gesta nije bila inscenirana. Ona je bila izraz emocije i uslijedila je nakon njegovog istupa u Gradskom vijeću te je bila pomirljiva, ljudska, normalna. Ta je izjava bila na tragu spuštanja tenzija. Bit je da zajedno živimo u ovome gradu.

Neki su taj zagrljaj ocijenili i mogućim novim početkom u odnosima dviju najvažnijih nacionalnih političkih stranaka, ali i dvaju naroda?!

Da. Ja vjerujem da je posrijedi pozitivan vjetar u jedra. Naravno svjestan sam da uvijek postoje nadmetanja između političkih stranaka, da postoji i malo žešći politički žargon. Iskreno, drago mi je što smo nas trojica liječnika koji su na čelu nacionalnih stranaka ostali mimo te retorike te smo slali poruke suživota i pomirenja. Jer javna poduzeća Uborak, Parkovi, Vodovod nemaju nacionalni prefiks.

Koliko je miješanje sa strane stvaralo problem gradu Mostaru, odnosno kako ste doživjeli ideju bošnjačkih stranaka o tročlanom gradonačelništvu prema kojem bi se na tom mjestu predstavnici rotirali svakih 16 mjeseci?

Smatram da je upravo miješanje sa strane predstavljalo ključni problem. Da se ljude u Mostaru pustilo da sami rade, sigurno ne bi bilo ovakve nacionalne napetosti. Uključile su se i vjerske zajednice čije su poruke bile posve suprotne njihovu poslanju, a time se pokrenula i hajka na pojedine vijećnike.

Kako komentirate sintagmu koju hrvatski političari često rabe pa nazivaju Mostar ‘stolnim gradom Hrvata’, a s druge strane to je Bošnjacima crvena krpa?

Koristio sam tu sintagmu u nekoliko intervjua i primijetio sam da je to loše dočekano. Svejedno, mislim da smo uspjeli objasniti ljudima s kojima sam komunicirao i vijećnicima u Gradskom vijeću da se ne radi ništa protivno Bošnjacima ili da svojatamo ovaj grad. Naprotiv, iskreno se ne radi o provokaciji. Ipak se mora znati da je Mostar grad u kojemu su sjedišta – stoluju sve važnije institucije Hrvata. Od kazališta, sveučilišta, bolnice ... Bošnjaci i Srbi imaju svoje nacionalne institucije, prije svega u Sarajevu i Banjoj Luci.

Jeste li spremni otići na Stari most, a da to ne bude repriza nekih isprika kojima smo bili svjedoci, nego da time okrenete novu stranicu u pravcu gradnje suživota i pomirenja, prije svega između Hrvata i Bošnjaka?

Ne vidim u tome nikakav problem. Ja sam inače često na Starom mostu i često komuniciram. Ne bi to bila novina u mome slučaju. Vidjeli ste i u kampanji da sam imao fotografije iz Staroga grada, a u pozadini se vidi Stari most. A Stari most je nešto što s ponosom predstavljam kada mi bilo tko dođe u Mostar. Taj dio grada nešto je čime se ponosimo.

Tko će činiti vlast u Gradskom vijeću, hoće li to biti stari partneri HDZ – SDA?

Ja imam nešto drukčije stajalište u odnosu na dosadašnju matricu ponašanja. Je li to mudro ili je proizvod političkog neiskustva, vidjet ćemo. Iskreno, cijelo gradsko vijeće, svih 35 vijećnika, vidim kao ljude koji će raditi u interesu cijeloga grada. Zato ne vidim nijednog razloga da idemo u koaliciju. Nije gradonačelnik Vlada koja u Parlamentu treba imati iznadpolovičnu potporu za provedbu političke agende.

Svejedno morate imati potporu dvije trećine vijećnika za proračun Mostara?!

Moja je ideja zato da se proračun tako napravi kako bi bio usvojen s 35 ruku.

Je li to pomalo preambiciozno?

Mislim da ne. Ako je čovjek pošten i iskren, sasluša sve tvorce proračuna i one koji su zainteresirani, uz dobru javnu raspravu, ja iskreno mislim da je moguće proračun donijeti konsenzusom jer je dobar.

Kako to mislite ostvariti, budući da nisam siguran je li sličan primjer igdje drugdje zabilježen?

Zato kažem da je riječ o mom neiskustvu ili pak želji. Ali zasigurno ću se potruditi da to bude više od 24 ruke, a po mogućnosti 35. Mi ćemo taj proračun učiniti maksimalno transparentnim. Djelomično nam planove može poremetiti i to što je proračun u određenim stvarima unaprijed definiran, te on ne može predstavljati popis želja.

Kako doslovno očistiti Mostar, budući da je u gradu dosta smeća, neriješeno je pitanje odlagališta, a s druge strane ima pet komunalnih poduzeća?

Činjenica da imamo pet komunalnih poduzeća sugerira da bismo trebali imati prečist grad, no to nije tako. Ta poduzeća na funkcioniraju kako bi trebala. Može se problem tražiti i u nepostojanju Gradskog vijeća, pa zbog toga nemate upravne i nadzorne odbore. Pomalo se cijela stvar otela kontroli. Ljudi koji vode ta poduzeća nikome ne polažu račune i rade kako osobno misle da treba raditi.

Građanima se vjerojatno neće svidjeti to što će novo Gradsko vijeće poskupjeti vodu zbog rada pročistača, uvest će se plaćanje parkiranja u gradu... Što će biti vaši prioriteti u radu?

Sve će ovisiti o dinamici prihvaćanja gradskog proračuna. Na njemu se radi. Bit će brzo na vijećničkim klupama. Nedavno sam razgovarao sa svojim prethodnikom gospodinom Ljubom Bešlićem koji me izvijestio da je grad stabilan.

A poskupljenja...?!

Vjerujte, pokušat ću u tome dijelu biti maksimalno socijalno osjetljiv da se prije svega objasni ljudima zašto se donose nepopularne mjere, koje će se morati iz ovih ili onih razloga donijeti. Što se tiče parkiranja, nisam siguran da postoji bilo koji grad u kojemu je parkiranje besplatno.

Hoćete li raditi iskorake s projektima koji bi bili u korist mladim ljudima i njihovu ostanku u gradu, susjedni gradovi i općine primjerice snižavaju cijene vrtića?

Imali smo konzultacije oko rada vrtića. Za mene je najvažnije sagraditi mrežu vrtića. Uz to treba vidjeti i status privatnih vrtića i kako roditeljima omogućiti da ne moraju dva puta plaćati obveze, odnosno račune za vrtiće. Želja mi je da vrtići budu svima dostupni i besplatni za sve. Je li to realno, vidjet ćemo. To će sigurno biti na popisu prioriteta.

Hoćemo li konačno dobiti gradsku dvoranu?

Vidim da taj projekt izaziva određene emocije ...

Ali i frustracije jer se godinama (ne) gradi?!

Vrijeme je da Mostar dobije svoju dvoranu. Treba li to biti u ovome ambicioznome obliku koji je jako skup...

Čini mi se da iznosi kao proračun grada Mostara...

S tim da je jedna trećina posla završena. Sklon sam tu inicijativu staviti na raspravu i vidjeti kakav će biti ishod. No apsolutno je jasno da grad mora dobiti jednu pravu dvoranu.

Kako komentirate rad svog prethodnika Ljube Bešlića, najdugovječnijeg gradonačelnika?

Dvojako. Ja sam zadnje četiri godine bio dio sustava kao ravnatelj Doma zdravlja pa mi je bilo jasno s kakvim se problemima susretao, što se tiče njegova prvog mandata kada su pokrenuti veliki infrastrukturni projekti kojim će se Mostar svrstati u red uređenih gradova poput kolektora i pročistača. Nažalost, u jednome trenutku ostaje bez Gradskog vijeća i rad mu je gotovo nemoguć. Doslovno je uspijevao Mostar držati iznad vode. Zahvalan sam mu na onome što je učinio.

Drugi put se odvajate od vašeg poziva liječnika, odnosno kirurga. Pada li vam to teško?

Emotivan sam. Jutros sam bio na poslu u Domu zdravlja. Pandemija još traje pa si ne mogu priuštiti luksuz da se posve odvojim. Susrećem ljude, oni znaju da odlazim. Žao mi je kao čovjeku. Četiri sam godine radio i živio s tim ljudima, napravili smo jednu uspješnu priču.