Na hrvatskom tržištu nekretnina i dalje prevladava velika potražnja u odnosu na ograničenu ponudu, osobito u segmentu novogradnje. Unatoč smanjenju platežne moći građana, cijene stanova ostaju na visokoj razini, što dodatno otežava kupnju, posebno onima koji žele kupiti svoj prvi dom. “Manjak ponude, pogotovo u segmentu novogradnje, postaje kroničan problem. Kupci uglavnom traže novogradnju, ali se premalo gradi. Iako se čini da se puno gradi, broj izdanih građevinskih dozvola pokazuje suprotno,” upozorava Lana Mihaljinec Knežević, članica Predsjedništva poslovanja nekretninama pri HGK, direktorica agencije Zagreb West, za HRT.
Dio problema leži i u usmjerenju investitora koji prednost daju gradnji luksuznih nekretnina. Takvi objekti lakše se prodaju s obzirom na interes imućnijih kupaca, dok stanovništvo srednje klase sve teže dolazi do novog doma. U međuvremenu, tržište starijih stanova – uglavnom onih iz socijalističkog razdoblja – sve je iscrpljenije i nerijetko ne zadovoljava suvremene standarde. Državne subvencije za APN kredite i rast kamatnih stopa nakon pandemije dodatno su utjecali na tržište. Ipak, upozorava Mihaljinec Knežević, subvencije su poticale potražnju u vremenu kada ponuda već nije bila dovoljna. “Mladi obično kupuju dvosobne ili trosobne stanove. U Zagrebu bi, zapravo, kupovali svi – tamo je najviše radnih mjesta i dolazaka, ali i tu ponuda ne prati potražnju, ističe.” Na tržište nekretnina snažno utječe i gospodarska dinamika određenog područja. Gradovi koji nude nova radna mjesta, poput Osijeka, bilježe rast prometa nekretninama. Suprotno tome, regije bez većih gospodarskih aktivnosti ostaju na margini tržišta.
Sve je više razlike između cijena koje se objavljuju i onih po kojima se nekretnine stvarno prodaju. Kupci postaju oprezniji i sve češće odbijaju nerealne cijene, osobito kada stanovi ne opravdavaju traženi iznos. Prema riječima Mihaljinec Knežević, tijekom prošle godine prosječna cijena kvadrata u Zagrebu iznosila je približno 2700 eura, dok je na obali bila oko 2900 eura, a u kontinentalnim dijelovima zemlje između 2100 i 2200 eura. Sve je više kupaca koji odbijaju pretjerano skupe nekretnine, osobito kada njihova kvaliteta i karakteristike ne opravdavaju traženu cijenu.
Kako bi došli do vlastitog doma, mnogi mladi se zadužuju, često uz financijsku pomoć roditelja. Štednja za učešće postaje neizostavan korak u postupku kupnje, dok su uvjeti kreditiranja dodatno pooštreni od strane HNB-a zbog sve većih zaduženja građana. “Stanova koji zadovoljavaju moderne uvjete života sve je manje. Kad se i pojavi dobar stan na tržištu, izazove ogroman interes. Ako je cijena realno postavljena, on se vrlo brzo proda,” objašnjava Mihaljinec Knežević. Na obali je situacija još složenija. Novogradnja je često orijentirana prema stranim kupcima i turističkoj renti, što lokalnom stanovništvu znatno sužava mogućnosti kupnje. “Situacija je sve izazovnija. Novi stanovi su skupi, starih nema dovoljno, a potrebe tržišta rastu. Rješenja moramo tražiti u većoj i planskijoj izgradnji, dostupnoj lokalnom stanovništvu,” zaključuje.