Voditeljica najgledanije informativne emisije u Hrvatskoj, Romina Knežić svake večeri ulazi u naše domove. Njezino lice postalo je simbol za dozu svježih informacija, no osim u Dnevniku Nove TV, rijetko ćemo ga gdje vidjeti. Ne puni medijske retke, ne vežu se uz nju skandali, pa nam je bilo rijetko zadovoljstvo bolje je upoznati.
- Što me \"manje ima\", to se bolje osjećam - odgovara ona na naš uvodni komentar, a na pitanje je li ambiciozna i kuda dalje namjerava dospjeti, kaže: - Ambiciozna jesam, ali ja vladam poslom, ne obrnuto. Kada se ugase kamere, već sam kod kuće, u krugu obitelji i ne postojim više kao voditeljica.
A prema njezinu iskustvu, je li teže ženama ili muškarcima u novinarstvu? - Možda žene imaju malo duži put do cilja, ali ipak, uz djecu i ulogu majke uspiju se popeti na vrh s kojeg se proteže \"belvedere\".
Mobiteli nisu za djecu
Kao iz topa odgovara na naša pitanja Romina koja dokazuje da je žena sa stavom i na svojoj Facebook stranici, gdje svakodnevno objavljuje zanimljivosti iz cijelog svijeta i ima već 14 tisuća obožavatelja.
- To je moj mali virtualni vrt, uređujem ga onako kako ja želim. Objavljujem priče o ljudima čiji me rad, kao i pogled na svijet, fascinira. Riječ je o mini pričama koje su namijenjene, ne \"targetu\", ne brojkama, već isključivo ljudima - objašnjava Romina i za primjer daje priču koja ju je posebno dirnula: - Jedna od meni ljepših \"životnih\" priča je ona talijanske balerine Simone Atzori, rođene bez ruku. To je žena s tisuću mogućnosti, prekrasna, produhovljena. Osim što je uspješna balerina, književnica je i slikarica. Kao dijete često je bila na marginama društva, međutim, svojom snagom i talentom nametnula se u društvu u svakom pogledu - kaže Romina, no napominje da se rijetko upušta u rasprave na Faceu: - Takav je moj stil, moja forma. Svatko neka za sebe stvori zaključak onoga što je pročitao. Ne ulazim u rasprave.
U jednoj objavi podržala je borbu navijača iz Njemačke za prava homoseksualaca, pa smo je zamolili da se osvrne na temu aktualnu kod nas, prava homoseksualaca na brak i posvajanje djece.
- Ni jedan čovjek na ovom planetu nije nečije vlasništvo. I nitko nema pravo ograničavati nekog drugog, nametati mu koga će voljeti i kako će živjeti te ga još i zbog toga vrijeđati. Društvo u cjelini mora doživjeti katarzu da bi prihvatilo ono što je prisutno već jako dugo vremena - kaže.
A kako je majka dvogodišnje djevojčice Zoye, zanimalo nas je kada njoj misli dati pristup društvenim mrežama.
- Što kasnije, to bolje. Činjenica je da ne možete nikoga izolirati od tih čuda. Svakim danom plasiraju se neke nove aplikacije, ali ljuti me kada roditelji pošalju djecu u školu s iPhoneom ili mobitelom. Što će jednom sedmogodišnjaku mobitel ili iPhone? Čemu? Za pokazivanje... Ili u vrtić poslati dijete s igračkom od tisuću kuna? Ne znam kako će biti za pet godina kada moja Zoya krene u školu, ali svakako neće, kao što je slučaj i sada, imati sve što bude poželjela. Mora u sebi razviti osjećaj za ljude i cijeniti novac. Sada kada odemo negdje i naletimo na odjel igračaka, uvijek je isto: mama sada nema novca, kada dobijem plaću, kupit ćemo već nešto. I nema više plača - jednostavan je recept simpatične 32-godišnjakinje koja slično gleda i na usklađivanje majčinstva i karijere poslovnih žena.
Da mora, možda bi napustila RH
- Toplo bih im preporučila da ne filozofiraju previše, a usklađivanje dolazi samo od sebe, situacije te već nauče kako se ponašati i organizirati. U svakom slučaju, lijepo je biti mama - iskrena je Romina. A na pitanje bi li mogla biti kućanica, kaže: - Trenutačno ne, iako i mene, kada se vratim kući s posla, čekaju kućanski poslovi, ali da se vidim doma, ne, nikako.
Karijeru je voditeljica gradila od dna prema vrhu, bila je reporterka, imala svoju emisiju, radila je i u inozemstvu, a bi li opet napustila Hrvatsku?
- Studirala sam i radila u Italiji. Prednost EU-a je za mlade i studente, koji će sada bez ikakvih viza moći studirati u europskim zemljama. Ja sam se u pet godina, koliko je trajao moj studij novinarstva, načekala u redovima za produljenje boravka zbog studiranja. Nikoga nije bilo briga imam li tog dana ispit ili ne, dolazilo se u osam ujutro pred Questuru i čekalo satima u redu za predaju dokumenata i ostavljanje otisaka svih deset prstiju i dlanova. Nimalo ugodan osjećaj, ali tako se tada moralo. Drago mi je što sad naši studenti to neće morati prolaziti. Ne znam bih li opet otišla. Jedino u trenutku kada ste \"dovedeni pred zid\" i da se snalazite kako znate, tada bih vjerojatno bila spremna i na radikalnije poteze u svom životu - kaže i nadovezuje se na temu Europske unije.
- Loše stojimo u EU. Poput švicarskog sira,a moramo popuniti rupe. Čime? Kada je prazna blagajna, ljudi ostaju bez posla, proizvodnje nema, a investicijska klima je loša. Nigdje ne cvjetaju ruže. Danas je sretan onaj koji radi. Vremena nisu najsjajnija. A pomaci nabolje spori su i dugotrajni - kaže. Za kraj smo je upitali koji su svjetski trendovi u novinarstvu koje i ona slijedi: - Trend je dati istinitu informaciju atraktivno, odmah! - jasna je Romina.
>>Romini Knežić najteže je čitati vijesti o mladim, ugaslim životima