Posebnom kuriozitetu svjedočit će ovog petka svi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu – u zgradi HNK, koju je 1895. otvorio car Franjo Josip I., na pozornici će baletni ansambl uprizoriti izvedbu baleta Elizabeta Austrijska – Sissi, a u gledalištu će prvi put nakon 123 godine sjediti jedan Habsburg. U Zagreb dolazi nadvojvoda Georg von Habsburg-Lothringen, sin Otta von Habsburga te brat Karla, današnje glave te stare kraljevske obitelji. Dan kasnije hrvatski ogranak Reda svetog Jurja, viteškog reda kuće Habsburg, obilježit će i dan svog sveca zaštitnika. Georg von Habsburg posljednjih 26 godina živi u Mađarskoj, bavi se konzaltingom, bio je predsjednik mađarskog Crvenog križa i poseban veleposlanik Mađarske.
Kakav je danas odnos javnosti prema vašoj obitelji?
Posljednjih godina, posebice od 2014., kad se obilježavalo stotinu godina od početka 1. svjetskog rata, primjećujem da se zanimanje povećalo. Broj događanja na kojima predstavljam obitelj je porastao. Čini mi se da se probudila i da jača potreba i želja da se sagleda zajednička povijest srednje Europe, što me čini sretnim.
Koliko je velika obitelj?
Ima nas oko 500, a otkako smo u egzilu, raseljeni smo po cijelom svijetu. Znam reći da je to vrlo ugodno jer kad nekamo putujem, ne moram se brinuti gdje ću odsjesti. S druge strane, upravo iz te raseljenosti profitiramo. Mnogo nas je u politici i diplomaciji pa iz prve ruke dobivamo informacije o događajima u tim zemljama.
Jedna ste od rijetkih, možda i jedina kraljevska obitelj koja se i danas, nakon što su se promijenile okolnosti, bavi politikom, nastavljajući obiteljsku tradiciju.
Naravno. Politika, ističem, nisu samo stranke. Brat Karl je političar, jedna je sestra aktivna u švedskom parlamentu, druga u španjolskom, treća je bila veleposlanica Gruzije u Njemačkoj. Ali ta politička usmjerenost nije čudna uzevši u obzir naše odrastanje. U kući se neprestano razgovaralo o politici.
Koliko vam je ime Habsburg prednost ili teret u politici?
Oboje. Prezime Habsburg otvara neka vrata. No s druge strane, ljudi iz srednje Europe imaju unaprijed formirano mišljenje o Habsburgovcima, pozitivno ili negativno.
Dijelite li vi, djeca, ideje politike svoga oca, prvenstveno privrženost ideji paneuropeizma?
Apsolutno. Moj je otac imao mogućnost proživjeti Europu 20. stoljeća. Rođen je 1912., dok je postojala Monarhija, s dvije godine postao je prijestolonasljednik, preživio je 1. svjetski rat. Rano je došao u kontakt s paneuropskom idejom, konceptom suradnje naroda kako bi se od Europe stvorio kontinent sigurnosti i mira. Na žalost, između dva rata ta se ideja nije uhvatila, no nakon užasa i strahota 2. svjetskog rata, nekolicina pametnih ljudi se okupila i radila na ideji povezivanja. Drago mi je da je ideja paneuropeizma utkana u EU. Mom je ocu bilo važno sudjelovati u tom procesu, čim je bio oformljen Europski parlament, zastupao je Bavarsku. I žao mi je kad danas, zbog problema kojih nesumnjivo ima, ljudi u EU zaboravljaju glavne vrijednosti EU, zaboravljaju da 70 godina nije bilo rata i da se uopće postavlja pitanje treba li nam danas EU.
Europska unija, kao i Austro-Ugarska, sastavljena je od različitih naroda, tradicija, kultura. Može li se iz tog iskustva nešto naučiti?
Ključni koncept bio je Reichsidee, ideja Reicha, imperijalna ideja. Teško ju je prevesti i treba je objasniti – čak i njemački govornici kao prvu asocijaciju vide Hitlera i njegov Reich, francuski vide Napoleona, a engleski maharadžu kako pije čaj u Indiji. U Austro-Ugarskoj postojao je nadnacionalni pravni okvir, dok su zemlje koegzistirale na bazi supsidijarnosti. S takvim pravnim okvirom, s takvom strukturom koja je bila zajamčena u liku cara i administrativne strukture rješavali su se bilateralni sukobi. Zemlje su se u slučaju konflikta mogle obratiti tom forumu i dobiti pomoć. Takva struktura i danas postoji u Europskoj uniji. Lijepo je lijepo vidjeti da u Europskoj uniji, koju su stvorili na ideji paneuropske unije, ima mnogo elemenata Austro-Ugarske.
Neki u Europi vide opasnost od dominacije islama, posebice nakon dolaska migranata. Dijelite li vi takvo mišljenje?
Europa jest u opasnosti, ali od toga da izgubi svoju vjeru. Europa je kršćanski kontinent i počiva na kršćanskim temeljima. Na žalost, sve je manje kršćanski, ljudi gube kontakt s korijenima i vjerom. Ako na području religije nastane vakuum, ispunit će ga neka druga vjera. Ja ne kritiziram islam, ja kritiziram Europu. Osim toga, islam pripada i Europi. Pogledajte austrougarsku vojsku. Bilo je normalno da se zajedno mole vojni biskupi, rabini i imamo. Suživot u vojsci nije bio problem.
Upravo je država u kojoj živite, Mađarska, kao i države koje čine Višegradsku skupinu (V5), kritizirana zbog prihvata, odnosno neprihvata migranata.
Treba napraviti razliku između izbjeglica i imigranata. Izbjeglicama se pruža sva zaštita po međunarodnim konvencijama. No da biste znali tko je izbjeglica, a tko imigrant u potrazi za poslom u Uniji, te ljude treba registrirati na granici. Osim toga, Mađarska je imala i obvezu, i po EU, čuvati granicu.
Aktivni ste u Crvenom križu. Kako iz te perspektive gledate na bodljikavu žicu na granicama Mađarske i Slovenije?
Granice se moraju čuvati. Migracije su se oduvijek događale i događat će se. Nije gotovo, ima još ljudi koji žele doći u Europu, a nama treba europski plan. Prihvatljiva mi je ideja stvaranja kampova za migrante izvan granica Europe.
Dogovor je bilo nemoguće postići. Zato su neke države, predvođene Austrijom, same odlučile zatvoriti tzv. balkansku rutu pa su se njemački mediji raspisali o obnovi Austro-Ugarske.
Stvarno? (Smijeh) Nisam to znao.
Kažete da islam nije opasnost, ali ga se tako prikazuje. Koliko je danas opasan populizam?
Nacionalizam je ogromna opasnost, a ne populizam. Populizma je oduvijek bilo i bit će ga, on ide ruku pod ruku s političkim životom i liderima koji govore ono što ljudi žele čuti. Nacionalizam je nešto drugo. Vidjeli smo kakve je posljedice rasplamsavanje nacionalizma imalo u svjetskim ratovima i kakvo je zlo nanio. Nacionalizam se često poistovjećuje s patriotizmom, no to je krivo. Patriotizam, domoljublje je zdrava emocija, nacionalizam nije.
Treba li se EU širiti?
Apsolutno. Kad prestane vjerovati u ideju proširenja, ugasit će se ideja o EU. Moramo pomoći zemljama koje žele u EU, no one prije toga moraju obaviti reforme od kojih će u konačnici imati koristi.
Hrvatska je dugo pregovarala s EU. Vaš brat Karl von Habsburg jednom mi je prilikom rekao da je uvjeren da je tomu razlog to što je Hrvatska katolička država. Slažete li se s tom ocjenom?
Pregovaranje jest težak posao. I dug. Pratio sam pregovore Mađarske i također su trajali.
Pobornik ste suradnje država srednje Europe i preko Reda svetog Jurja. Spominjala se ideja srednjoeuropskog Beneluxa.
Ne treba nam Benelux, ali suradnja da, i to ne samo država već i regija. Države skupine V5 surađuju i vidjeli smo koliko su tako jače, uspjele su na dnevni red u Bruxellesu staviti pitanje migranata. Ali srednja Europa je veća od V5. Države su povijesno, kulturno i tradicijski snažno povezane. Red sv. Jurja aktivan je u mnogim zemljama, želimo ojačati kontakte kako bismo definirali zajedničko tlo, izdvojiti teme o kojima bi se u Bruxellesu uspješnije razgovaralo.
Što srednja Europa može ponuditi EU? Vjeru i još uvijek privrženost kršćanstvu?
Da. Između ostalog, i to.
Ne odbacuju europski narodi kršćanstvo, odbacuju ga samo poklonici sotone.